Marokanska kuhinja

gazelini-rogovi-maroko
Kraljevska kuhinja
Marokanska kuhinja jedna je od najraznovrsnijih na svijetu. Razlog leži u činjenici da je Maroko u stalnoj vezi sa vanjskim svijetom već stoljećima. Kuhinja Maroka mješavina je uticaja Arapa, Berbera, Mura, Jevreja, te drugih naroda sa Bliskog Istoka, mediteranske Afrike i Iberije. Čuveni marokanski kuhari iz kraljevskih kuhinja u gradovima Fez, Meknes, Marakeš, Rabat i Tetuan, stoljećima su rafinirali marokansku kuhinju i učinili je poznatom i cijenjenom širom svijeta.

Raskrsnica civilizacija

Maroko je oduvijek bio raskrsnica raznih civilizacija, pa je tako njegova kuhinja naslijeđe domorodačke berberske kuhinje, arapsko-andaluzijskih kulinarskih tradicija koje su donijele muslimanske izbjeglice kada su prognane iz Španije za vrijeme španske inkvizicije, te kuhinja koje su donijeli Arapi i Jevreji. Povijest Maroka oslikava se u marokanskoj kuhinji. Političke izbjeglice iz Bagdada u Srednjem Vijeku došle su u Maroko i donijele sa sobom tradicionalne recepte koji su danas standardni recepti u Maroku, ali su zaboravljeni na Bliskom Istoku. Postoje nevjerovatne sličnosti između zbirke recepata Al-Baghdadi iz 12. vijeka i modernih marokanskih jela. Paula Wolfert, stručnjak za marokansku kuhinju, napisala je u jednoj svojoj knjizi sljedeće:

„Po mom mišljenju, potrebne su četiri stvari da bi neka nacija razvila sjajnu kuhinju. Prva je izobilje finih namirnica, plodna zemlja. Druga je raznovrsnost kulturoloških uticaja: historija naroda, strani okupatori i njihove kulinarske tajne. Treće, velika civilizacija – velika hrana i velika civilizacija idu zajedno. I naposlijetku, postojanje rafiniranog života u palačama, sa kraljevskim kuhinjama i zahtjevnim, sofisticiranim dvorovima. Maroko, srećom, posjeduje sve ove 4 stvari.“

Couscous

Prepoznatljiva karakteristika marokanske kuhinje je pripremanje mesa sa voćem, npr. kajsija sa piletinom ili dunje sa janjetinom. Glavno marokansko jelo je couscous koje se pravi od pšeničnog brašna u zrnu, a služi se uz meso ili povrće, i koje vjerovatno potiče još od drevnih Berbera. Od crvenog mesa u Maroku se najviše jede junetina, a omiljena je i janjetina, samo što je ona dosta skuplja. Perutnina je također dosta zastupljena u marokanskoj kuhinji, a morska hrana počinje se sve više cijeniti. Poznata je i marokansa juha Harira koja se tradicionalno služi u svetom mjesecu Ramazana. Najvažniji obrok u danu kod Marokanaca je ručak, izuzev u vrijeme Ramazana. Tipično formalno jelo počinje sa nizom hladnih i toplih salata, nakon kojeg slijede „tagine“, tj. jela u glinenim posudama. Hljeb se jede uz svako jelo. Uobičajeno slijedi jelo od janjetine ili piletine, a zatim couscous sa mesom i povrćem. Na kraju ručka posluži se slatki čaj od mente.

Gusto zanimljivost: Marokanci najčešće jedu prstima, a hljeb koriste umjesto escajga, za „hvatanje“ hrane.

Zemlja začina

Maroko je veliki proizvođač širokog spektra mediteranskog voća i povrća, čak i nekih tropskih vrsta. Uzgajaju i velike količine ovaca, goveda i peradi, koje, uz morsku hranu, čine osnovu marokanske kuhinje. Maroko je poznat i po velikoj upotrebi začina. Mnoge uvoze već hiljadama godina, ali neke namirnice poput šafrana iz Tiliuina, mente i maslina iz Meknesa, te narandži i limuna iz Feza, domaći su proizvodi. Među uobičajene marokanske začine spadaju karfa (cimet), kamoun (kumin), skingbir (đumbir), libzar (biber), tahmira (paprika), sjemenke anisa i sezama, kasbour (korijander), maadnous (peršun), zaafrane beldi (šafran) i menta.

Gazelini rogovi

Umjesto slatkiša, Marokanci obično na kraju jela poslužuju sezonsko i tropsko voće. Tradicionalni slatkiš je kaab el ghzal (”gazelini rogovi”), koji se pravi od lisnatog tijesta punjenog pastom od badema i prelivenog šećerom. Još jedan popularan marokanski desert je “Halwa shebakia”, kolač od meda, u obliku pereca, koji se prži u dubokom ulju i umače u med te se posipa sezamovim sjemenkama. Halwa Shebakia se najčešće jede za vrijeme Ramazana.

Gusto zanimljivost: Marokanci vole čaj sa mjehurićima, pa ga zato sipaju držeći čajnik visoko iznad malih šolja.

Čaj od mente

Najpopularnije piće u Maroku je zeleni čaj sa mentom. U Maroku je pravljenje dobrog zelenog čaja od mente takoreći umjetnost, a njegovo ispijanje sa porodicom i prijateljima jedan je od najvažnijih dnevnih rituala. Tehnika ulijevanja čaja u šolje skoro da je jednako važna kao i kvaliteta čaja. Čaj se poslužuje uz šećer u kocki. Marokanski čajnici imaju dugačke, zakrivljene drške koje omogućavaju da se čaj ravnomjerno sipa u male šolje sa visine. Da bi postigli optimalan okus, čaj sipaju iz dva puta.

Podijeli:
  • Facebook
  • Digg
  • Google
  • E-mail this story to a friend!
  • Technorati

Ostavi komentar

Morate biti prijavljeni da ostavite komentar.

Gusto TV

Newsletter

Upišite se u naš Newsletter i budite uvijek obaviješteni o novim aktuelnostima na vrijeme!

Oglasi

Oglasi

  • Oglasavajte se