Takmičenje kuhara iz 15 zemalja na Bjelašnici

Ukrajinska kuhinja ponosi se veoma dugom i originalnom tradicijom, a pored autohtone kuhinje, primjetni su i njemački, ruski, turski i poljski utjecaji. Upoznajte veoma ukusnu i kaloričnu kuhinju „žitnice Evrope”.
Pripremio: Adnan Učambarlić

Ukrajina se nalazi na istoku Evrope. Graniči s Rusijom na istoku, Bjelorusijom na sjeveru, Poljskom i Slovačkom na zapadu, Mađarskom, Rumunijom i Moldavijom na jugu. Zauzima sjeverozapadni dio istočnoevropske ravnice i mali dio Karpata i Krimskih planina, a na jugu izlazi na Crno i Azovsko more.

Dugo je bila centar Istočne Slavenske Republike, Kijevske Rusije, koja je svoj uspon bilježila u X i XI stoljeću, kao najveća i najmoćnija evropska država. Regija pada pod vlast Litve u 14. stoljeću, zatim pod Poljsku te krajem XVII stoljeća pod rusku vlast. 1918. godine, Ukrajina postaje samostalna, ali ne zadugo. 1920. postaje sastavnim dijelom Ukrajinske Sovjetske Socijalističke Republike te poslije i SSSR-a. 1986. će Ukrajinu zadesiti Černobilska nuklearna ekološka katastrofa, a od 1991. godine je nezavisna država.

Ukusna i kalorična kuhinja
Južni dio Ukrajine smatra se jednim od najplodnijih dijelova svijeta, a Ukrajinu općenito zbog obilja kiše i blage klime nazivaju „žitnicom Evrope”. Pored žita, uzgajaju se voće, povrće, šumski plodovi, gljive, krompir, kupus, grah, grašak, šećerna repa i proso, a od životinja pretežno svinje. Ukrajinska kuhinja je ukusna, ali posjeduje visok udjel masnoće i vrlo je kalorična. Pored tradicionalnih elemenata, u ukrajinskoj kuhinji se primijete i njemački, ruski, turski i poljski utjecaji.

U Ukrajini se hljeb smatra svetom hranom, upravo zbog žita od kojega je pravljen. Hljeb, žito i pšenica su utkani u ukrajinsku tradiciju i folklor. Postoje hljebovi za svaku priliku: od nacionalnih do božićnih, uskršnjih, svadbenih i sprovodnih. Tu je i stara tradicija nuđenja hljeba i soli gostu, koja svoje korijene vuče još od starih Grka. Gostima se se uz domaćinov pozdrav ‘Vitajemo’ (’dobrodošli’) iznose okrugli hljeb i so na vezenom peškiru.

Mnogo mesa i kupusa

Među klasična ukrajinska narodna jela spadaju blintsi – palačinke punjene mesom, sirom i drugim nadjevima, shashlik – ražnjići od marinirane janjetine i povrća, pirohi – prženi valjušci (mogu biti i desert ovisno o punjenju, npr. voće, mak itd.), vareniki – valjušci punjeni mesom i povrćem, deruni – palačinke od krompira, mlintsi – palačinke nadjevene svježim sirom, voćem i mesom, holubtsi – sarma s listom zelja ili vinove loze, mljevenim mesom i prosom ili rižom, kasha hrechana zi shkvarkami – heljda s usitnjenom prženom slaninom i lukom, kovbasa – kobasica, te pechenya – pečeno meso (svinjetina, janjetina, govedina, teletina i dr.). Za vrijeme Uskrsa, kao i Rusi, i Ukrajinci boje i ukrašavaju jaja, a nazivaju ih pysanki. Zastupljene su i juhe, a najslavnije su boršč, soljanka i ukha.

Na ukrajinskom stolu nezaobilazne su i salate: olivie (u svijetu poznata kao ruska salata, a sadrži kuhano povrće i majonezu), vesnianji salatu (usitnjeni krastavci i paradajz začinjeni peršunom), kapustianji (salata na bazi kiselog ili svježeg usitnjenog zelja). Kao salata često se koristi i ukiseljeno povrće.  Za desert Ukrajinci najčešće jedu pampushki koji su vrlo slični našim krafnama i sirniki, koji su česti i u Poljskoj i Rusiji (prženi tijesto i skuta). Od pića vole kefir, kompot i kvas, koji su im glavna bezalkoholna pića. Ukrajinci vodku nazivaju horilka, a posebno cijene Nemiroff i Olimp. Najpoznatija piva u Ukrajini su Chernihivske, Slavutych, Rogan, Lvivske, Obolon i dr.

Piletina Shashlik

Sastojci: 500 g pilećih prsa bez kosti, 2 paprike, 2 glavice luka, 2 paradajza, sok od ½ limuna, ½ kašičice soli, 1 kašičica crnog bibera, 1 kašika soja umaka, 1 kašika ljutog umaka, ulje

Priprema: Narežite piletinu na kocke, dovoljno velike da se mogu staviti na štapiće. Izmiješajte piletinu sa sokom od limuna, soli, biberom, soja umakom i ljutim umakom. Dobro promiješajte, pustite da se marinira 2 do 3 sata. Narežite luk, paprike i paradajz na male kocke. Na štapiće naizmjenično posložite povrće i piletinu. Zagrijte ulje. Pržite meso i povrće oko 8 do 10 minuta ili dok ne primijetite da je piletina potamnila a povrće omekšalo.

Prosječna cijena jela: 9 KM

Vareniki

Sastojci: Za tijesto: 150 ml kiselog vrhnja,  3 šolje oštrog brašna, 1 jaje, 4 kašike putera, so; Za fil: 2 krompira, 50 g krem sira, komadić putera, 2 kašike vrhnja

Priprema: Razmutite jaje, dodajte so, vrhnje i rastopljeni puter, pa dodajite brašno dok ne dobijete tijesto koje se ne lijepi.  Dobro pobrašnite dasku, pa izvaljajte tijesto. Napravite fil od dva izgnječena skuhana krompira, dodajte sir, puter, so i malo vrhnja te dobro izmiješajte u kremu. Razvaljajte tijesto, izrežite čašom i punite filom, pa smotajte u polumjesece. Odložite na pobrašnjenu podlogu. Zakuhajte slanu vodu i kuhajte varenike dok ne isplivaju. Nekih 3 do 4 minute. Izvadite ih i, po želji, uvaljajte u prezlu.

Prosječna cijena jela: 2,5 KM

Mochanka

Sastojci: 500 g domaćeg kravljeg sira, 250 ml kiselog vrhnja, 2 mlada luka, 1 kašičica nasjeckanog kopra, 1 kašičica soli

Priprema: Sir procijedite i dobro izradite. Dodajte mu kiselo vrhnje, sitno nasjeckani mladi luk i kopar. Posolite i sve sastojke dobro pomiješajte. Poslužite uz svježe pecivo.

Prosječna cijena jela: 8 KM

Ukrajinsko pečeno pile sa rižom i povrćem

Sastojci: 1 pile, ½ kašičice naribanog svježeg đumbira, 3 kašičice vegete, 200 g luka, 200 g mrkve, 100 g korijena celera, 250 g tikvica, 30 ml ulja, 1 list lovora, 4 kašičice sjemenki komorača, 120 g riže, 350 ml vode; Za premaz: 200 ml kiselog vrhnja, 100 g kiselih krastavaca

Priprema: Pile narežite na četvrtine. Komade mesa premažite sa đumbirom i 2 kašičice Vegete. Luk narežite na kriške, a mrkvu, celer i tikvice na kocke. U široj tavi, na ulju, propržite pripremljenu piletinu sa svih strana. Dodajte luk, lovor, sjemenke komorača, podlijte sa malo vode i zajedno pirjajte 15-ak minuta. Pred kraj pirjanja dodajte mrkvu i celer. Piletinu, zajedno sa povrćem, stavite na lim za pečenje. Rižu ravnomjerno rasporedite, pospite preostalom vegetom i zalijte vrućom vodom. Pokrijte aluminijskom folijom i pecite u pećnici zagrijanoj na 200°C oko 30 minuta. Nakon toga umiješajte tikvice i otkriveno nastavite peći još 15-ak minuta. Pred kraj pečenja, komade piletine premažite mješavinom kiselog vrhnja i kiselih krastavaca koje ste narezali na kockice.

Prosječna cijena jela: 14 KM

Puhleniki (desert)

Sastojci: 1,5 čaša brašna, 1,5 čaša vode, 1 kašika putera, 1 čaša šećera, 6 jaja, 100 g masti, 100 g pekmeza, 2 kašičice vanilinog šećera

Priprema: U posudu ulijte vodu, so, puter i šećer te u vrelu vodu uspite brašno i brzo miješajte. Nekih minutu do dvije. Pazite da se brašno ne lijepi za rubove i ne stvaraju grudvice. Tako zakuhano brašno skinite sa vatre, pustite da se ohladi na 60-70°C  te, stalno miješajući, u nekoliko navrata dodajte jaja. Pripremljeno tijesto kašikom prebacite u kalupe, a zatim ispržite. Gotove puhlenike odmah pospite vanilinim šećerom i premažite pekmezom. Jedu se isključivo vrući.

Prosječna cijena jela: 3,5 KM

Boršč

Sastojci: 1 vezica povrća za juhu (mrkva, celer, peršun itd.), 500 g junetine (za variva), 300 g cvekle, 2 kašike ulja, 1 kašika šećera, 1 kašika sirćeta, 100 g paradajz pirea, 2 luka, 2 režnja bijelog luka, 150 g mrkve, 1 korijen peršuna, 25 g putera, 125 g krompira, 350 g kupusa, 5 zrna crnog bibera, 2 lovorova lista, 100 g vrhnja, 1 kašika narezanih vrhova kopra, 1 kašika narezanih listova peršuna, so

Priprema: Operite, ogulite i nasjeckajte vezicu povrća za juhu. Stavite u šerpu sa mesom, dodajte otprilike 2 l vode i malo soli, pa ostavite da proključa. Smanjite vatru pa ostavite da kuha oko 1.5 sati, dok se meso ne skuha. Potom izvadite meso, ostavite da se ohladi, pa ga nasijecite na kockice. Juhu ostavite po strani. Ogulite cveklu i narežite na tanke rezance. Zagrijte ulje i propržite cveklu. Umiješajte šećer, sirće i paradajz pire, pokrijte i kuhajte na laganoj vatri oko 30 minuta. Ostavite po strani. Ogulite i narendajte luk, mrkve i korijen peršuna. Zagrijte puter i propržite povrće, pa ostavite po strani. Ogulite krompir i narežite ga na kockice. Očistite, operite i narežite kupus na rezance. Krompir i kupus dodajte u temeljac, pokrijte i kuhajte oko 15 minuta. Ogulite i sitno nasjeckajte bijeli luk, pa dodajte u temeljac sa cveklom, lukom, mrkvom, korijen peršuna, te dodajte biber u zrnu i lovorov list. Kuhajte još 10 minuta, pa začinite po ukusu. Dodajte narezano meso i nakratko sve zagrijte. Dodajte kašiku vrhnja, pospite biljem i poslužite.

Prosječna cijena jela: 10 KM

Nije to bilo ni tako davno, a opet, kao da je prošao cijeli jedan vijek. Zato sam do pisanja ovog teksta svim silama pokušavala prizvati uspomene iz djetinjstva, ne zato što se svojih davnih Uskrsa više ne sjećam, nego naprotiv, jer ne želim nešto izostaviti.

Piše: Dragana Nižić

Mirna ruka djedova

Uspomene su se brzo počele nizati jedna za drugom, ali meni su kao najjače stigle one slike u kojima se jaja tek boje, čekajući da postanu savršeno lijepe pisanice do čega će ih uz pomoć voska dovesti mirna ruka djedova. Možda sam se mogla sjetiti i nečega drugog, ali ne biram ja. Ispisivanje motiva i ukrasa voskom, te iščekivanje kome će djed pokloniti tako lijepu pisanicu za mene je ostao najsvečaniji čin Uskrsa. Tu negdje mi je i ostala mirisna košara koju je mama pripremila za nošenje u Crkvu na blagoslov i običaj da se na Uskrs uvijek prvo pojede nešto od blagoslovljene hrane, ali i ja to radim sada svake godine na isti način, tako da se i ta uspomena uvijek obnavlja i nadopunjava. Naravno da je tu bilo i šarenila, obilja na stolu, prvih proljetnih delicija i ukusnih slastica, ali ničega se ne sjećam radije nego ovih pisanica. Možda zato što uvijek pokušavamo najviše zadržati uspomene na one koji nisu više sa nama…

Tada se slobodno trčalo po komšiluku, svako dijete bi izabralo svoje najjače jaje vjerujući kako će baš njime polupati sva ostala i tako skupiti popriličnu hrpu jaja od kojih kasnije, priznajem, mi više nismo znali šta bi, jer je bilo nemoguće toliko ih pojesti. Zato je na stolu uvijek postojala košara sa polupanim jajima iz koje je svatko uzimao jaje kad bi mu se jelo, a ista ta jaja iz košare kasnije bi bila iskorištena za neka druga jela. Uglavnom, jaja, pisanice toliko strpljivo pravljene, s toliko nježnosti rađene, nikada se nisu bacale. E, u tome je razlika, Uskrsa nekada i Uskrsa danas. Danas se za Uskrs u trgovinama mogu naći već obojena jaja, kuglof upakiran u celofan, svi mogući ukrasi i dekoracije. Valjda se mnogo žurimo i nemamo vremena da sve to kako i priliči napravimo u svom domu. Ne želimo čistiti mrlje koje ostavljaju tek obojena jaja, ne želimo prljati krpe koje se malo namoče u ulje da se jaja usjaje, ne želimo pokušavati napraviti kuglof, mirisan i svjež, da nam ne zagori u kalupu, a gdje još da tražimo slamu, cvijeće, jaglace i ostalo!?

Uspomena na dane kada mi je trebalo malo

Ja sam ih uvijek tražila na selu, kod bakine i djedove kuće, slamu oko štale, biljke koje ćemo otisnuti na jaja u bašti, a jaglace oko jednog malog potoka u Gornjoj Zenici. I nalazila bi ih redovno. Trebalo je proći godina i godina da shvatim kako sam najsretnija kad na stolu vidim lučinom obojena jaja, vlastitom rukom ukrašena. Bez puno điđa-miđa. Tako sam i prošle godine radila, a tako ću i ove. I dok ja bojim jaja, moj će se Davorin vrtiti po kuhinji, mama će donijeti iz Crkve posvećeno jelo i Uskrs će biti velik u svojoj jednostavnosti. Neću pretjerivati sa kupovinom ničega, mogu si priuštiti svašta, ali neću. U spomen na dane kada sam bila najsretnija, a kada mi je trebalo malo. Baš malo. Jedna rukom dragog djeda ukrašena pisanica. Sretan Uskrs!

Pisanica

Uskrsno mi jutro

donijelo na dar

čokoladnog zeca,

pisanica par.

Šarena se jaja

mogu risat rukom

obojiti bojom

ili lukom.

Pisanicu što načiniš,

k’o darak ćeš dati,

uz čestitke, tople želje

Uskrs svima čestitati!

*Preuzeto: Lukin portal za djecu i obitelj

Piše: Dragana Nižić

Sve nekako do prošle godine mislila sam kako iza sebe imam bogato prvomajsko iskustvo, kako sam na polju gurmansko-hedonističkih znanosti ispunila kvotu i kako sam postala ekspert kada je sama praznična priprema u pitanju. Tu sam uvijek bila organizirana: imam posebnu dekicu za vani, odlično plastično posuđe, pa ponesem sve dodatke, društvene igre nikad ne zaboravim, kao ni loptu, kavu, sprej protiv uboda insekata i još mali milion čuda da nam slučajno ne zafali! U biti, ja sam ona u društvu koja nosi najviše stvari i sve te stvari njih ostale nerviraju dok im ne zatrebaju. Ali, ruku na srce, prvomajske uživancije uvijek su bile i ostale zagarantirane samo uz dobro društvo, pa je nekako najvažnije njega imati uz sebe. I po mogućnosti dovoljno protora za jednu ili dvije dekice. Ako jedno od to dvoje fali, nastaje problem. A ako se još nađete u Hercegovini na +30 u hladu kako je to bilo prošle godine, imate malu bebu u autu, ne znate gdje idete i potrošite pola dana na vožnju, stvari postaju malo drugačije.

Sjećam se kako smo se tog jutra počeli fino pripremati, samo što smo tada imali i kolica, punu torbu rezervne robice, pelena i igračaka, tj. bili smo puni puncati, pa dok smo sve to ugurali u auto bilo je već negdje oko 11 sati. Ali, nema problema, Katarina i Igor nas čekaju na Buni, tamo ćemo popiti kavu i onda polako negdje uz rijeku u hladovinu. Dok smo mi ispijali kavu, kolona vozila na Buni mogla je nagovijestiti šta nas čeka ako uskoro ne krenemo. Konačno, tamo negdje oko 13 sati uključili smo se u neviđenu gužvu izletnika, probili se do rijeke, te pokušavali ne zgaziti ljude koji su doslovno roštilje palili gdje god su imali i kvadrat praznog prostora. Nakon vožnje mic po mic, histeriziranja što vozača, što suvozača našeg limenog ljubimca, u nekakvom žbunju smo se okrenuli i bjež’ s Bune kud nas noge nose! Kasnije smo saznali kako su ljudi noć prije dolazili, postavljali šatore i spavali u automobilima kako bi ujutro imali pošteno mjesto. E, to je reći organizacija! A nas je zapalo kruženje oko druge strane rijeke, još jedno vraćanje, zatim vožnja makadamom do Katarinine vikendice na Neretvi koju od silnog raslinja i trave nismo mogli ni prepoznati, kvar na klimi, prebacivanje bebača u drugo auto sa klimom, njegovo vrištanje jer je ogladnio od silnog iščekivanja konkretne hrane i moja uzaludna borba da mu barem bananu pokušam dati dok auto poskakuje usred vožnje.

Kada smo se negdje oko 15 sati dočepali hladovine, bebač je izgledao kao da su ga banane napale po cijelom tijelu, hrana je već bila upitne ispravnosti, voda i sokovi vrući, a mi smo bili i kuhani i pečeni. Tik do Neretve koju smo mogli samo vidjeti, ali ne i prići joj, našli smo put do nečije vikendice i parkirali se na njemu, izašli van, udahnuli dva puta, prostrli dekice i zapalili najnormalnije roštilj na nekakvom seoskom putu. Ko da ništa bilo nije. Kartali smo, smijali se, šetali, spavali i ljenčarili bez da je itko i pomislio kako smo na nešto zakasnili, kako je moglo drugačije, brže, bolje. Sad znam kako smo stigli baš na vrijeme.

Sretan Prvi maj!

Mileram je jedna od najčešćih mliječnih prerađevina u našim frižiderima, ali koji je zaista najbolji te da li odabrati industrijski ili domaći mileram, pitali smo naše sugrađane.

Kako bismo otkrili koji je najbolji mileram koji najviše zadovoljava potrebe kupaca i zašto, zaputili smo se u obližnji supermarket te pitali naše sugrađane koje proizvode najviše kupuju.

U izbor smo uzeli proizvode koje smo zatekli na policama: Meggle, Dukat, Milkos i Z’bregov te dodali i domaći mileram koji se može pronaći na tržnicama ili kod privatnih proizvođača. Pogledajmo šta kažu naši sugrađani.

Najbolji mileram na policama supermarketa

Miralem (32): Kada sam kući u Gradačcu, kupujem domaći mileram, budući da imam pouzdanog čovjeka. Inače, kupujem Dukat. Nije ni blizu domaćeg, ali je najbolji od ovih kupovnih.

Nurka (56): Kupujem Milkos jer je domaći. Savršeno ide s kajmakom i ima kremastu strukturu koja ide dobro i uz slana i uz slatka jela.

Edita (35): Kupujem Dukat jer je van konkurencije. Domaćim baš i ne vjerujem.

Slavko (47): Kupim obično Meggle. Odgovara mi i cijenom i kvalitetom. Najradije bih kupovao domaći, kada bih našao nekoga provjerenog kod koga bih mogao uzimati bez straha i sumnje.

Ajla (29): Definitivno Dukat. Ukusan je, a i uvijek je na nekim akcijama.

Arif (54): Do prije 20-ak godina se mileram mogao kupiti samo na selima, a danas ga ima na svakom ćošku. Ipak, velika je razlika. Ovaj „kupovni” možda jeste sigurniji od nekih bolesti koje se mogu prenijeti sa životinja, ali je isto tako pun raznih aditiva. Ja ostajem vjeran tradiciji i imam svog čovjeka na Bjelašnici od kojeg redovno kupujem sve mliječne proizvode. Kad sve saberem, čak me ispadne i jeftinije, a zdravije.

Elvis (48): Uzmem Milkos jer je domaći i jer je jeftin. Uzmem malo pakovanje, budući da kad uzmem veliko više i jedem, a imam problema sa kilogramima i masnoćom. Tako da mi je malo pakovanje idealno.

Almir (35): Kupim na koji naletim, ne vidim neke velike razlike. Uglavnom Dukat. Možda bih kupio i neki iz kućne proizvodnje kada bih ga negdje vidio.

Mestrefa (50): Navikla sam da kupujem Dukat i ne pokušavam neki drugi. Meni i ukućanima odgovara. Ukusan je i fin.

Denis (35): Ja sam navikao na Dukat. Stvarno mi je ukusan, a i struktura mu je dobra i gusta. Nije rijedak poput ostalih. Bude ih identičnih pavlaki.

Gutometar

Prema izboru naših sugrađana, apsolutni pobjednik je Dukat, kojeg kupuju uglavnom zbog okusa, gustoće, ali i navike. Osvojio je čak šest od 10 mogućih glasova.

Na drugom mjestu našao se Milkos sa dva glasa, a građani ga kupuju uglavnom zato što je bh. proizvod i jer dobro ide uz druga jela.

Meggle je osvojio samo jedan glas, na osnovu dobrog odnosa cijene i kvaliteta, dok Z’bregov nije dobio nijedan.

Što se domaćeg milerama tiče, primjetni su strah i sumnja građana u njegov kvalitet. Dobio je dva glasa, a dosta ispitanika je navelo kako bi najradije kupovali samo njega, ukoliko bi imali nekoga pouzdanog od koga bi mogli kupovati.

Dražesne majske pupoljke najljepše je doživjeti u prirodi na pikniku, pa dekicu u ruke, hladnjak i roštiljčić u gepek i pravac u – proljeće uživo!

Rezač vrškova meko kuhanih jaja – Ovo je jedna simpa alatka za ljubitelje meko kuhanih jaja. Bez po muke odreže vršak jajeta koji potom lako odignete prstima ili nožem, bez da vam ostanu komadići ljuske na sve strane. Postavite alatku na vrh jajeta, povučete ručkicu i zatim je pustite – mehanizam na principu federa potom oštro presiječe vrh jajeta. Najbolje su od starog njemačkog proizvođača kuhinjskih alatki (koji posluju još od 1903.!), marke Rösle, od nehrđajućeg čelika.

Roštiljčić za dvoje — Maj je mjesec i možemo svečano otvoriti sezonu piknika! Ako želite negdje pobjeći samo u dvoje, daleko od gužve popularnih izletišta, a ipak biste rado pregrizli nešto fino sa roštilja, evo super rješenja – uprtite sa sobom fini, mali roštilj za dvoje! Nije težak ni velik za nositi ili spremiti u gepek, a stane na njega taman dovoljno hrane za romantični ručak al fresco. Bon appetit, golupčići! (Samo ne zaboravite sve lijepo pokupiti i počistiti za sobom…)

Retro hladnjak za pića – Iskusnim piknikašima stvar je ponosa biti viđen sa dobrom piknik opremom, a jedan ovakav retro hladnjak za pića je toliko cool, da vrijedi poći na piknik samo da bi ga svi vidjeli! Ovaj konkretni žuti je moderne izrade, sa ugrađenim otvaračem za boce, ali ko zna šta sve možete pronaći ako zavirite na tavan ili u podrum vaših roditelja/djedova/nana/baka, možda otkrijete i neki autentični retro komad ili makar finu kariranu dekicu!

Piknik ručak: Šiš kebab sa svježim povrćem

Pravo jelo za piknik u dvoje, šiš kebab ćete spremiti lako i brzo, samo je potrebno 24 sata prije pripreme da marinirate meso.

Sastojci (za 8 komada): oko 800 g teletine bez kosti, narezane na kocke od 2,5 cm, ½ šolje maslinovog ulja, 1 kašika bijelog sirćeta, 1 kašičica kumina, ½ kašičice korijandera, ½ kašičice crvene paprike, 1 kašičica zgnječenog bijelog luka
Priprema: Marinadu pripremite dan ranije tako što ćete pomiješati maslinovo ulje, sirće, kumin, korijander i bijeli luk. Dobro promiješajte pa ulijte u vrećice za zamrzavanje te dodajte kockice teletine. Ostavite da prenoći u frižideru. Na pikniku, premažite (ili popršćite) štapiće za ražnjiće uljem, pa nabodite kocke mesa. Pecite na zagrijanom roštilju 5-7 minuta sa svake strane ili duže ako volite pečenije. Idealno bi bilo da ste unaprijed pripremili i rižu pa je poslužite sa šiš kebabom, uz svježe povrće i pita hljeb ili somun koji također možete malo zapeći na roštilju.

Prosječna cijena za 2 osobe: 10 KM

Sarina napomena: Da se kebab ne bi lijepio u toku pečenja, roštilj također popršćite uljem za kuhanje. Povrće vedrih boja poput paradajza i mladog luka ići će idealno uz ovo sočno, tamno meso.