Ljetni mjeseci su pravo vrijeme za kvalitetne promjene u jelovniku naše djece. U tom periodu, godišnji odmori, putovanja i izleti su izvanredna prilika da cijela porodica slijedi načela zdrave ishrane i uživa u svježoj i ukusnoj hrani. Ljetna ponuda voća i povrća - „sunčeve hrane”, koja je jako bogata nizom korisnih, prije svega zaštitnih materija, predstavlja snažan zdravstveni podsticaj, posebno za djecu.

Piše: Prim.dr.med.specijalista pedijatar Amra Junuzović - Kaljić

Svježe, sezonske namirnice koje se u šarenoj paleti boja pojavljuju na pijaci treba istim redom servirati u porodičnim obrocima: salata, mladi luk, špinat, trešnje, jagode, borovnice, maline, brokula, grašak, krastavci, mladi krompir, breskva, kajsija, lubenica, dinja. Bogatstvo ljetne ponude pruža velike mogućnosti pripreme laganih jela bez  puno kuhanja i pečenja, šarenih salata i unos slatkog pretežno voćem, pa je time zadovoljeno osnovno pravilo zdrave ishrane - raznovrsnost.

Gdje se krije opasnost?

Visoke ljetne temperature i visoki stepen vlažnosti zraka su uslovi u kojima niz bakterija, uzročnika trovanja hranom, pokazuju svoju aktivnost. Na putovanju, izletu, u kampu, čak i kratkotrajno neuslovno odlaganje hrane može biti snažan rizik za razvoj bolesti. Kratkotrajna termička obrada namirnica kuhanjem ili prženjem na roštilju također povećava rizik od trovanja.

Težina oboljenja koje nastaje od virusnog, parazitnog ili hemijskog agensa zavisi od količine izazivača u hrani ili piću, a također treba imati na umu da kada bakterija zagadi hranu, ona ima potencijal da se dalje razmnožava, pa namirnice postaju „otrovnije”.

Gusto zanimljivost: 50-80 posto trovanja hranom potiče iz vlastitog domaćinstva. Razlog je uvijek propust u higijeni, nedovoljnoj termičkoj obradi namirnica i dugom stajanju namirnica ili pripremljenih jela na toplom, izvan hladnjaka.

Najčešći uzročnici trovanja hranom:

Salmonellae

Salmonele su bakterije čiji su prirodni rezervoar sve vrste životinja, uključujući i one iz najbliže okoline čovjeka: psi, mačke, konji i sve vrste peradi. Zbog toga se ove bakterije nalaze u njihovom mesu, mlijeku i jajima.

Izvor infekcije je kontaminirana hrana i piće: slabo kuhano ili pečena piletina, smrznuta jaja ili ona u prahu, domaća majoneza, krempite, francuska salata, kreme od jaja, mlijeka i mliječnih proizvoda (sladoled, kreme i sir). Sve namirnice mogu biti naknadno kontaminirane preko posuđa ili prljavih ruku.

Uslijed jedenja hrane u kojoj su se namnožile salmonele često nastaju epidemije akutnog proliva i povraćanja (akutno trovanje hranom) kod osoba koje su jele istu hranu - u porodici, u restoranima, dječijim vrtićima i u drugim institucijama. Salmoneloze su najčešće baš u dječijoj dobi. Što je dijete mlađe, to je osjetljivije, pa je oboljenje vrlo opasno za dojenčad i malu djecu. Inkubacija  - period od unosa kontaminirane hrane do razvoja kliničke slike bolesti kod djece je 8 - 24 sata. Velika opasnost djetetu prijeti od gubitka tečnosti.

Roditelji, oprez i nadzor nad dječijom hranom posebno nad rizičnim namirnicama u ljetnim mjesecima! Dobra preventiva je termička obrada hrane i čuvanje u hladnjaku.

Infekcija sa Escherihija coli 0157

Ova bakterija proizvodi veliku količinu toksina koji jako oštećuju zid crijeva i uzrokuje teške prolive, te niz komplikacija koje su najopasnije kod djece. Rezervoar E. coli su goveda, te se trovanje pojavljuje nakon jedenja nedovoljno kuhane govedine (posebno mljeveno meso) ili nepasterizovanog mlijeka. Izvor trovanja mogu biti daske za meso, neoprani noževi ili ruke.

Najbolja preventiva je dobro kuhanje ili pečenje namirnica i visoki nivo higijene prilikom pripreme hrane.

Stafilokokno trovanje hranom

Stafilokok aureus živi isključivo na čovjeku - koži i sluznicama nosa i grla, pa izvor zagađenja hrane mogu biti sitne povrede kože, gnojne promjene na koži, kašljanje i prljave ruke. Stafilokok izlučuje toksin koji unešen hranom za 2 - 8 sati uzrokuje povraćanje, bolove u stomaku i proliv. Posebno je veliki rizik za takvu infekciju kada je hrana na sobnoj temperaturi u doticaju sa rukama koje imaju inficiranu kožu.

Kreme od zaslađenih jaja, kremom punjeni kolači, mlijeko, pripremanje mesa i riba su sredine u kojima stafilokok raste i proizvodi toksin.

Izbjegavajte opasnost od trovanja hranom:

Ø       redovito perite ruke i čistite radne površine

Ø       temeljito perite posuđe

Ø       pravilno rukujte namirnicama tokom nabavke, pranja, čišćenja i čuvanja

Ø       održavajte čistoću hladnjaka i zamrzivača

Ø       pravilno pripremajte i pakujte hranu za putovanje, izlet i sl.

Ø       prilikom jedenja u usputnim restoranima izbjegavajte velike obroke, pržena i pečena jela

Ø       izbjegavajte hranu koja se nudi na uličnim štandovima i koja dugo stoji na otvorenom

Ø       posebnu pažnju posvetite načinu čuvanja mlijeka i mliječnih prerađevina

Ø       kupljene namirnice treba što prije staviti u hladnjak

Ø       gotova hrana smije stajati na sobnoj temperaturi najviše dva sata

Piše: Prim.dr.med.specijalista pedijatar Amra Junuzović - Kaljić

U historiji postojanja čovjeka, ishrana je uvijek bila presudan element opstanka i važan faktor njegove evolucije u biološkom i kulturološkom pogledu. Zdrava ishrana je osnova brige za dijete i veoma važan cilj svake porodice.

U djetinjstvu je ritam rasta izrazito brz, a osim rasta u visinu i porasta težine djeteta, razvijaju se sve strukture organizma, koji se nikada više u životu neće odvijati takvim intenzitetom. Od najranije dobi dijete treba naučiti dobro jesti, što ne znači napuniti želudac hranom i postići sitost i zadovoljstvo, nego da je zdrava ishrana osnova za zdrav život. Cilj zdrave ishrane je postići i održavati poželjan tjelesni sastav i visoki potencijal za fizički i umni rad.

Hrana i hranjive materije

Hranom nazivamo ono što unosimo kao gradivo / gradivne materije / ili gorivo / izvor energije, a služi za održavanje života, za rast, obnavljanje organa i za tjelesnu aktivnost.

Osnovne hranjive materije koje ljudski organizam crpi iz hrane su bjelančevine, masti, ugljikohidrati, vitamini, minerali i oligoelementi, a zbog velikog značaja za život, voda se također ubraja u hranu. U osnovne sastojke hrane ubrajaju se i vlakna / celuloza, pektin i dr./ koja su najčešće neprobavljivi dio hrane.

Neke hranjive materije su esencijalne, jer se ne mogu sintetizirati u tijelu i zato se moraju unijeti hranom. Sa stanovišta građe tijela, esencijalne materije su vitamini, minerali, aminokiseline, masne kiseline i neki ugljikohidrati koji služe kao izvor energije. Neesencijalne su one materije koje organizam može sintetizirati iz drugih sastojaka, mada se i one mogu unijeti hranom.

Dnevna ljudska ishrana sadrži oko 100.000 hemijskih spojeva, od čega se samo 300 sastojaka može svrstati u nutritive, od kojih 45 u one esencijalne.

Međutim, mnoge druge materije u hrani su korisne. Na primjer, dodaci (aditivi) hrani - konzervansi, emulzivi, antioksidansi, poboljšavaju proizvodnju i obradu, skladištenje i pakovanje hrane. Sastojci u tragovima (npr. začini, arome, fitohemijska sredstva i mnogi drugi prirodni proizvodi) poboljšavaju izgled, okus i trajnost hrane.

Za dobro zdravlje, tjelesni sastav se mora održavati unutar razumnih granica. To zahtijeva uravnotežen unos i potrošnju energije. Ako unos energije nadmašuje potrošnju ili se potrošnja smanjuje, tada tjelesna težina raste, te dovodi do gojaznosti. Nasuprot tome, ako je unos energije manji od potrošnje, dolazi do gubitka težine. Kod djece su ovi procesi zahtjevniji s obzirom na izgradnju tijela i usavršavanje i sazrijevanje tjelesnih funkcija.

Hranu čine namirnice

Hrana nam je dostupna u obliku namirnica koje se radi planiranja svakodnevnog jelovnika mogu podijeliti u 6 grupa na osnovi zastupljenosti pojediih hranjivih materija u svakoj od tih grupa.

Ø       meso i mesne prerađevine koje su glavni izvor bjelančevina i kalcija

Ø       meso, riba i jaja su važni izvori bjelančevina, željeza i vitamina B12

Ø       voće i povrće su izvori vitamina C i drugih vitamina, minerala i vlakana

Ø       žitarice i njihove prerađevine su izvor ugljikohidrata i vitamina grupe B

Ø       masnoće (maslac, margarin, razne vrste ulja) i slatkiši (šećer, džem, marmelada, med, kolači, puding i sl.) su najvažniji izvor masti i energije

Ø       pića (bezalkoholna) su izvor vode u organizmu.

Dobra izgradnja tijela zahtijeva uravnotežen jelovnik, koji treba sadržavati odgovarajuće količine svake od nabrojanih grupa namirnica. Na taj način će dječiji organizam dobiti i esencijalne i neesencijalne materije, makro i mikro-nutritijente, jednom rječju sve što je potrebno za zdravo tijelo i zdrav duh.

Bjelančevine su osnovne gradivne materije za izgradnju i obnovu svih ćelija i tkiva organizma i imaju čitav niz drugih specifičnih funkcija. Namirnice životinjskog porijekla - mlijeko, sve vrste mesa, peradi i ribe, te jaja, sadrže sve esencijalne aminokiseline, a namirnice biljnog porijekla su prema sastavu nepotpune bjelančevine jer ne sadrže sve esencijalne aminokiseline, pa ih je potrebno međusobno pravilno kombinirati. Najvažniji izvor biljnih bjelančevina su mahunarke, žitarice i orašasti plodovi, dok je zeleno povrće i voće siromašno bjelančevinama.

Gusto savjet: Obroke za dijete planirajte tako da kombinirate namirnice biljnog i životinjskog porijekla, npr. mlijeko i žitarice, meso i rižu, jaja i mahunarke, tjesteninu i sir ili namirnice biljnog porijekla - žitarice sa mahunarkama, rižu i grašak, kukuruz i grah, tjesteninu i grah.

Ugljikohidrati su izvor energije u organizmu i nezamjenljivi su u unutrašnjoj ekonomiji tijela. Zdrava ishrana podrazumijeva unos pretežno složenih ugljikohidrata porijeklom iz žitarica.

Masti su u ishrani najvažniji izvor i zaliha energije, čine ishranu ukusnom i nosilac su brojnih metaboličkih funkcija. Zastupljene su obično sa oko 20% u ukupnom dnevnom energetskom unosu.

Vitamini su materije potrebne organizmu u vrlo malim količinama za normalan rast i razvoj te održavanje zdravlja, a organizam ih ne može sintetizirati. Sadržani su u prirodnim namirnicama.

Plan za izgradnju zdravog tijela

- Ponudite djetetu najmanje: jedan obrok voća svaki dan, jedan obrok povrća svaki dan, jedan mliječni obrok, jedan obrok od integralnih žitarica

- Kombinirajte namirnice biljnog i životinjskog porijekla

- Izaberite namirnice sa manje masnoća, jela sa manje soli i šećera

- Izaberite namirnice sa više željeza i kalcija

- Pripremajte više jela kuhanjem, pečenjem ili na grilu, a manje prženjem

- Jedite što više obroka kod kuće sa djecom u porodičnom okruženju.

…. i zapamtite da je za vaše dijete pravilna ishrana za izgradnju tijela RAZNOVRSNA ISHRANA.

Piše: Prim. dr. med. specijalista pedijatar Amra Junuzović - Kaljić

Život je nastao u vodi i voda je životno važna. Bez hrane čovjek može živjeti sedmicama, a bez vode ne više od tri dana. Voda je temelj života i ništa je ne može zamijeniti.

Voda je najzastupljeniji sastojak ljudskog organizma, pa joj to daje i veliki značaj u ukupnoj građi i zdravlju čovjekovog tijela. Ostale komponente ljudskog organizma su bjelančevine, minerali, masti i mala količina ugljenih hidrata. Voda regulira tjelesnu temperaturu i sprečava pojavu pregrijanosti, ispire i otklanja nusprodukte metabolizma i tjelesni otpad (toksine); voda u tkivu donosi kisik, glukozu, vitamine, daje koži i ostalim tkivima vlagu, podmazuje zglobove i tetivne ovojnice, regulira tjelesnu temperaturu, te predstavlja otapalo za elektrolite. Dakle, voda je uključena u gotovo sve tjelesne funkcije i ima brojne uloge u organizmu.

Sadržaj vode u dječijem organizmu - gdje je smještena?

Ukupna tjelesna tečnost je izražena kao procent tjelesne mase i u zavisnosti je od starosti. Kod  novorođenčeta ukupni volumen vode iznosi oko 80% tjelesne mase. Do kraja prve godine taj postotak  pada na 60 - 65% i zadržava se u tom omjeru sve do puberteta. Tokom puberteta sadržaj masti u organizmu se više uvećava kod djevojčica, nego kod dječaka koji imaju više mišićne mase. S obzirom na to da masno tkivo sadrži manje vode u odnosu na mišićno, koje ima visok sadržaj vode, dječacima na kraju puberteta ostaje 60%, dok se kod djevojčica smanjuje na oko 50% tjelesne mase.

Ukupni volumen tečnosti u organizmu generalno je podijeljen na dva dijela, koje možemo posmatrati kao dvije velike cjeline, međusobno odvojene ćelijskim membranama nekoliko desetina biliona ćelija: intracelularna (unutar ćelija) i ekstracelularna (izvan ćelija) tečnost. Smanjenje količine vode u organizmu tokom odrastanja djeteta odnosi se na smanjenje volumena izvanćelijske tečnosti, dok volumen vode unutar ćelije ostaje uglavnom konstantan.

Kako se volumen tjelesnih tečnosti mijenja u toku odrastanja, njihov hemijski sastav, međutim, gotovo se ne razlikuje između novorođenčeta i odrasle osobe. U tom  hemijskom sastavu veoma je važna koncentracija elektrolita: natrij, kalij, kalcij, magnezij, klor, hidrokarbonati, fosfati i dr.

Unos i gubici vode

Protok vode i elektrolita u organizmu reguliran je brojnim mehanizmima i uravnotežan je u zdravom tijelu u kojem su unos i gubici balansirani. Voda se iz tijela gubi znojenjem, stolicom, urinom, ali i na način koji ne možemo vidjeti - isparavanjem iz disajnih puteva i difuzijom kroz kožu. Sa vodom se iz organizma gube i elektroliti. Zavisno od tjelesne aktivnosti, vremenskih uslova i stanja organizma, promet vode se može višestruko promijeniti.

U dječijem organizmu u odnosu na površinu tijela promet vode je veći nego kod odrasle osobe. Dječija koža je tanja pa lakše gube vodu. Djeca se mnogo kreću, igraju se, aktivni su, trče, pa se tijelo zagrijava, pojačano se znoje i potrebna je veća količina vode za termoregulaciju. Također treba misliti na to da razigrano dijete često potiskuje osjećaj žeđi i nije raspoloženo da napušta igru da bi se napilo. Nikada ne treba zaboraviti činjenicu da i mala beba može biti žedna, čak i ona koju majka doji, naročito ako su dani vrući - inače dojenčetu na prsima nije potrebno davati vodu, jer mu prirodna ishrana sve osigurava.

Koliko je vode djetetu potrebno?

S obzirom na veliku važnost vode u organizmu postavlja se pitanje dovoljnog unosa. Ne postoji precizna količina vode koju malo dijete treba popiti svaki dan. Obično djeca vole popiti nešto uz jelo ili poslije jela i svakako će piti kada su žedna. Kada je toplo ili kada je dijete veoma aktivno, potrebno mu je više vode. Radi toga, kada ste vani pri toplom vremenu, posebno ako dijete trenira neki sport, osigurajte mu dodatnu količinu vode.

Nedostatak vode u organizmu se označava kao dehidracija, koja narušava tjelesne funkcije i opasna je po zdravlje, s obzirom da u dječijem organizmu može izazvati akutna, ali i trajna oštećenja.

Djeca, kao i odrasli uostalom, često piju premalo tečnosti. Gubitkom 10% tjelesne tečnosti smanjuje se učinkovitost organizma za 50%.

Najzdravije piće - voda

Najbolji izvor tečnosti je svakako obična voda. Djeca su veoma sklona pijenju slatkih i gaziranih pića, čiji neumjereni unos svakako ne donosi ništa dobro. Ova grupa pića su izrazito visoke energetske vrijednosti, te brzo smanjuju osjećaj gladi, a s druge strane su siromašna djeci toliko potrebnim mineralima i vitaminima. Zbog toga, djeca od najranijeg uzrasta trebaju učiti da je najzdravije piće voda i da voda otapa hranjive materije u probavnom sistemu i služi kao transportno sredstvo do krajnjih ćelija našeg tijela.

Voda za učenike

Standardna preporuka za stariju djecu za unos vode je 6-8 čaša dnevno koje treba ravnomjerno rasporediti u toku dana, uz povećanje unosa u toplim danima kod povećane aktivnosti. Posebnu kategoriju čine dječaci, tinejdžeri starosti 14 godina i stariji koji zahtijevaju veći unos tečnosti - do 10 čaša dnevno. Učenici koji provode veći dio dana u školi trebali bi pola dnevnog unosa imati u tom periodu, tako da se unos ravnomjerno rasporedi u toku dana.

Dehidrirani učenik može postati iritabilan, umoran ili imati pad koncentracije. Pred izlazak iz škole, djeca mogu biti umorna, neraspoložena, imati glavobolju, što je barem djelimično uzrokovano nedostatkom vode.

Voda čini oko 80% sastava mozga i predstavlja esencijalni element u neurološkoj transmisiji-prenosu impulsa. Slaba hidracija utiče na dječiji mentalni status i sposobnost memorije, koncentracija/pažnja opada za oko 10%. Ukoliko dehidracija napreduje, može doći i do poremećaja stanja svijesti.

Izuzetno je važno da organizam raspolaže sa dovoljno vode!

Dobro pravilo za unos dovoljne količine vode je piti jednu čašu uz svaki obrok, jednu čašu između svakog obroka i dodatno 1-2 čaše prilikom povećane fizičke aktivnosti.

Piše: Prim. dr. med.specijalista pedijatar Amra Junuzović - Kaljić

Optimalna je ishrana potrebna za zadovoljenje potreba metabolizma, zahtjeva rada u školi i fizičkoj aktivnosti, te zahtjeva samog razvoja djeteta i njegovog odrastanja. Struktura ishrane, u smislu količine, kvaliteta i snage obroka vrlo je važna ukoliko se želi izvući maksimalna korist zdravog razvoja djeteta.

Zdravlje od početka

Priroda se pobrinula da dojenče na majčinom prsima dobije sve što mu je u prvim mjesecima potrebno za život i zdravlje. Zato je dojenje i proglašeno zlatnim standardom ishrane dojenčeta od strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO, UNICEF). Posljednjih decenija su široko rasprostranjene kampanje za podršku dojenju dovele do „povratka” dojenju, koje je prepoznato kao optimalan izbora ishrane terminskih i prerano rođenih beba. Brojne su prednosti i koristi od dojenja: zadovoljavanje svih nutritivnih potreba bebe, imunološka (zaštitna) uloga majčinog mlijeka, psihološka funkcija u osjećaju zaštićenosti, brige i ljubavi, socijalna stimulacija za bebu na prsima, a ne treba zanemariti ni socioekonomski značaj dojenja. Dojenje nudi zdravlje i za bebu i za majku. Naravno, kod nemogućnosti dojenja iz bilo kojih razloga, sljedeći izbor predstavljaju adaptirane mliječne formule koje su po svom sastavu i osobinama neosporno najbolje za ishranu dojenčadi, u nedostatku majčinog mlijeka.

Pametno uvedite bebi dohranu

Dojenče dohranom dobija druge namirnice osim mlijeka. Ne treba je uvesti prije četvrtog mjeseca, jer ne donosi nikakve prednosti, a mora se započeti sa dohranom do kraja šestog mjeseca, jer nakog tog vremena samo mlijeko ne može zadovoljavati potrebe starijeg dojenčeta.

Tokom prve godine života dojenče veoma brzo raste, doživljava trostruki porast u težini i dvostruki porast u dužini, pa su potrebe za važnim nutritijentom srazmjerno veće nego kod odraslih. Nove namirnice u dohrani dojenčeta treba uvoditi jednu po jednu, a redoslijed uvođenja u našem podneblju obično ide sljedećim redom: voćni sokovi, voćne kaše, supa ili variva od povrća i žitne kaše na mlijeku, mlado meso, žumance i riba.

Do kraja prve godine života, većina dojenčadi se već adaptirala na tri glavna obroka u toku dana i obično dvije užine.

Nakon prve godine života kod djece se javlja sklonost ili odbijanje neke hrane i to roditelji trebaju prepoznati i poštovati koliko je to izdvodljivo i moguće. Npr. preuveličana je vrijednost nekih namirnica (npr. špinat) koja nije esencijalna - pa konflikt oko ovakve hrane ne treba dozvoliti.

Obično se hrana koja se odbije prvi put, prihvati kada se ponovo ponudi za nekoliko dana. S druge strane, ako se dugotrajno odbijaju osnovne namirnice kao što je mlijeko, žitarice ili neke druge važne namirnice, onda treba razmotriti mogućnosti alergije na hranu. Ako se ne dokaže alergija, djetetu treba ponuditi zamjenu za osnovne namirnice npr. sir, jogurt, hljeb.

Piramida ishrane

Dobro je da roditelji imaju plan - kako obezbijediti osnove svakodnevne ishrane djeteta iz porodičnog menija. Dječiji dnevni jelovnik treba da bude pravilan izbor iz svake grupe namirnica: žitarice, voće, povrće, meso i mliječni proizvodi. Na taj način će dijete dobiti dovoljno makronutritijenata i mikronutritijenata koji će mu dati dobru izgradnju organizma, energiju i zaštitne materije.

Dijelovi piramide prikazuju pet grupa namirnica kao i šesti dio - vršak piramide, koji prezentira masnoće koje su također dio balansirane ishrane. Veličina svakog dijela ukazuje na to da ta grupa namirnica treba da bude više zastupljena u jelovniku npr. žitarice koje zauzimaju najveći dio piramide; veličina dijela koji zauzima povrće također ukazuje na njegovu značajnu zastupljenost u balansiranom jelovniku, dok su meso i masnoće prikazani na manjem dijelu piramide.

ŽITARICE su grupa namirnica kojoj pripada sva hrana napravljena od brašna - hljeb, tjestenina, sve vrste peciva. Zdrava ishrana djeteta podrazumijeva da barem polovina unosa svih namirnica svakog dana bude od punog zrna. Cjelovite žitarice (puno zrno) sadržavaju dijetalna vlakna koja štite dijete od opstipacije i pomažu u kontroli težine. One se razlikuju od rafiniranih žitarica, kao što je bijelo brašno i bijela riža koje su procesuirane, te su mnogi nutritijenti odstranjeni. Namirnice iz ove grupe su odličan izvor energije za dijete, kao i vitamina B grupe.

POVRĆE sadrži mnogo vitamina i minerala koji su neophodni za puno zdravlje djeteta, a s druge strane prirodno sadrži malo kalorija i dosta vlakana. Glavne vrste povrća - lisnato, korijenasto, mahunarke su izvor zdravlja za dijete. Savjet: 1 obrok lisnatog + 1 obrok korjenastog dnevno, a 1 obrok mahunarki 2-3 puta sedmično. Veoma je dobro dati djetetu jedan obrok nekuhanog povrća dnevno (npr. u obliku salate).

VOĆE je važan izvoz nutritijenata kao što je vitamin C, minerala, oligoelemenata i vlakana, te dobar izvor energije. Voćni nezaslađeni sok zadržava vitamine i minerale, ali gubi vlakna, pa je dobar izbor cijediti cijelu voćku ili nasjeckati voće u sok. Savjet: djetetu ponudite 1 plod agruma i 1 obrok druge vrste voća dnevno, najbolje sirovo.

MLIJEKO i mliječni proizvodi su izvor bjelančevina, kalcija, fosfora i vitamina A i D. Ova kombinacija nutritijenata je važna za izgradnju snažnih kostiju. Savjet: predškolsko i školsko dijete dnevno treba  unijeti do pola litra mlijeka, a dio treba biti poluobrano ili obrano mlijeko. Djetetu također ponudite 1 - 2 obroka sira, a dio toga treba da je nemasni sir.

MESO i zamjene za meso sadrže bjelančevine za izgradnju organizma, vitamine B gupe i željezo. Savjet: djetetov jelovnik treba da svakodnevno sadrži jedan obrok mesa i dobro je da to bude pretežno nemasno meso, perad, riba i pretežno kuhano ili na žaru.

ULJE je masnoća u tečnom obliku na soboj temperaturi, kao što je maslinovo, kukuruzno, suncokretovo ulje. Neke namirnice su prirodno bogate uljem kao što su orašasti plodovi, masline i neke ribe. Većina biljnih ulja su bogata nezasićenim masnim kiselinama koje su izvor zdravlja. Čvrste masnoće kao što su maslac i margarin, sadrže zasićene masnoće koje u organizmu podižu nivo lošeg kolesterola i povećavaju rizik od bolesti srca i krvnih sudova. Savjet: u dječijem jelovniku dati prednost biljnom ulju, a maslac dati 2 kašike kao namaz ili začin.

Porodični obroci

Zajednički obroci roditelja i djece su posebno ugodni rituali. Djeca vole predvidljivi tok porodičnog jela, a to je i za roditelje posebna prilika za zajedničko vrijeme sa djecom. Djeca koja jedu zajedno sa roditeljima rado jedu povrće, voće i žitarice. Također manje jedu grickalice i nezdravu hranu.

Tinejdžeri se često bune oko svega, pa i oko porodičnog obroka jer su „kao” nešto zauzeti i žele samostalnost. Sva istraživanja ipak ukazuju da oni žele roditeljski savjet, pa zajedničke obroke iskoristite za uspostavljanje i podržavanje dobrih komunikacija. Neka porodični obroci budu ugodni i primamljivi.

Djeca, osobito mlađa, će jesti uglavnom ono što je dostupno u kući, zbog toga je veoma važno kojim namirnicama snabdijevate domaćinstvo, šta servirate na sto i šta je „pri ruci za pregristi”. Zbog toga kad nabavljate hranu, neka tu bude različitog povrća i voća koje ćete servirati svakodnevno. Pripremajte i servirajte dobre izvore bjelančevina - lagana mesa, riba, jaja, grah. Izaberite hljeb od cjelovitih žitarica, ograničite unos masnoća tako što ćete manje pržiti hranu, a više kuhati i obarivati. U interesu zdravlja vašeg djeteta je da ograničite fast food i slatkiše, kao i zaslađena pića.

Roditelji kao primjer

Najbolji način da ohrabrite i podržite dijete za zdrave navike u ishrani je da svom djetetu budete dobar uzor. Dijete će slijediti primjer odraslih koji svakodnevno vidi. Ako jedete raznovrsno i umjereno kvalitetne namirnice, svom djetetu šaljete pravu poruku.

Ishrana djece može lako postati izvor konflikata. Roditelji ponekad u dobroj namjeri ucjenjuju ili podmićuju dijete kako bi jelo zdravu hranu. U toj situaciji je bolja strategija pružiti djetetu mogućnost izbora uz ograničenje broja i vrste namirnica koje su dostupne kod kuće. Dijete treba da odluči kada je gladno, šta će pojesti od servirane hrane i kada je sito. Strpljivo i bez prigovaranja da treba da isprazni tanjir uz pružanje dobrog primjera kod vašeg djeteta ćete postići zdrave navike u ishrani.

Pripremila: Dragana Nižić

Nakon perioda dojenja i 6. mjeseca života stručnjaci savjetuju da se u prehranu beba počnu postupno uvoditi nove namirnice, jedna po jedna, jer prerano davanje nekih vrsta hrane može izazvati preosjetljivost i alergijske reakcije. Do kraja prve godine optimalno je da mlijeko ostane glavna namirnica, a mliječni obrok mogu nadomjestiti samo hranjive mliječno-žitne kašice, mješavine voća, žitarica i mlijeka te kašice od povrća s dodatkom mlijeka, a kasnije i mesa ili ribe, dok voćni sokovi, voćne kašice i juhe ne mogu biti samostalni obroci.

Voće i žitarice

Kašica od sira, keksa i voćnog soka

Sastojci: 120 ml vode, 3 petit keksa, 3 kašike soka od narandže, 2 kašike svježeg kravljeg sira

Priprema: Vodu prokuhajte i ključalu prelijte preko keksa. U mlaku kašicu dodajte sok i sir, te sve zajedno pomiješajte. Obrok se preporučuje od 7 mjeseci nadalje.

Jabuke s pahuljicama

Sastojci: 100 ml mlijeka, 50 ml vode, 4 kašike kukuruznih pahuljica, jedna jabuka

Priprema: Mlijeko i vodu kuhajte tri minute, pa kipućom smjesom prelijte pahuljice. Oprane i očišćene jabuke naribajte i dodajte u još toplu kašicu. Dojenčadi, nenavikloj na krutu hranu, narezanu jabuku kratko prokuhajte s mlijekom i vodom pa propasirajte. Obrok se daje do navršenog 4. mjeseca.

Povrće i variva

Varivo od špinata

Sastojci: 80 g špinata, 1 kašika pahuljica od riže, 100 ml mlijeka, 1 kašičica ulja

Priprema: Špinat operite i očistite, kuhajte u kipućoj vodi, ocijedite i propasirajte. Zatim dodajte kašičicu ulja i sve zalijte mlijekom. Kuhajte na umjerenoj temperaturi, a kako biste obrok zgusnuli pred kraj dodajte rižine pahuljice. Ovaj obrok se daje djetetu do navršenih 5 mjeseci i nadalje.

Povrće s mlijekom

Sastojci: 100 ml vode, 50 g mrkve, 50 g cvjetače, 1 kašičica maslaca, 50 ml mlijeka

Priprema: Očišćeno i dobro opranu povrće kuhajte u vodi, a kada je mekano propasirajte ga i ponovno u njega dodajte vodu u kojoj se kuhalo te prokuhano mlijeko. Sve zajedno ponovno prokuhajte, a kada se napola ohladi dodajte maslac. Obrok se preporučuju od 5. mjeseca života.

Mlijeko

Kašica s keksima

Sastojci: 220 ml mlijeka, 1 kašičica šećera, 4 kašičice mljevenog petit keksa

Priprema: Mlijeko i šećer kuhajte pet minuta, dodajte kekse i sve dobro izmiješajte pazeći da ne bude grudica. Preporučuje se djetetu od navršenih 6 mjeseci.

Meso i riba

Varivo od mesa

Sastojci: 50 g poriluka, 30 g kelja, 10 g mrkve, 10 g riže, 1 kašičica ulja, 30 g mesa (teletina, janjetina)

Priprema: Meso operite, narežite ga na kockice i stavite kuhati. Mrkvu očistit, narežite na kolutiće, a poriluk i kelj dobro operite i narežite na rezance. Kad je meso napola kuhano dodajte povrće, a kad ono omekša u juhu dodajte i rižu. Na kraju kuhanja dodajte ulje, a gotov obrok prema dobi djeteta usitnite ili propasirajte. Daje se djeci od navršenih 9 mjeseci.

Riba s povrćem

Sastojci: 100 g bijele ribe, 10 g mrkve, 40 g krompira, 50 g blitve, 1 kašičica maslinovog ulja

Priprema: Povrće skuhajte i začinite maslinovim uljem. Ribu skuhajte posebno, dobro očistite od kosti i umiješajte u povrće. Po potrebi propasirajte. Preporučuje se djeci od navršenih 8 mjeseci.

Juhe

Krompirova juha

Sastojci: 40 g krompira, 2 g ulja, 2 g brašna, 10 g kiselog vrhnja

Priprema: krompir operite, očistite i narežite na kockice. Stavite kuhati u kipuću vodu, a kad je gotov izvadite ga i propasirajte. Na ulje stavite brašno, promiješajte i dodajte krompir pa zalijte vodom od kuhanja. Kuhajte na laganoj vatri 10 minuta, dodajte kiselo vrhnje i kratko prokuhajte. Daje se djeci od navršenog 10. mjeseca.

Kuharska zvijezda Aine McAteer, osobna kuharica slavnih iz holivudskog svijeta i velika ljubiteljica zdrave hrane, izdala je svoju najnoviju kuharicu Za djecu koju je posvetila najmlađoj publici. Njezini recepti su šareni, jednostavni i zdravi, a svaki od njih maštovito je zamišljen kao put od otvaranja apetita do dobrog obroka.

Pripremila: Dragana Nižić

Igre za stolom

Kuharica zdrave i makrobiotičke kuhinje Ainee McAteer savjetuje roditeljima da djeci svaki dan nude zdrave omjere namirnica čime će polako mijenjati loše prehrambene navike, te da djetetu prilikom kupovine uvijek objasne zašto je neka hrana zdrava. U izdanju Planetopije (Zagreb, 2009.) kriju se najbolji recepti od doručka, zdravih školskih užina, obiteljskih obroka i slatkiša, uz mnoštvo korisnih savjeta. Želja autorice nove dječje kuharice je da se djeca nauče razmišljati o obrocima, a prema njezinim riječima potrebno je posvetiti mnogo pažnje da ih se nauči i presudnim životnim vještinama kao što su briga za zdravlje i ispravna prehrana.

Izabrani recept iz knjige:

Kvrgave čokoladne bombice

Sastojci: 200 g krupnije mljevenih badema, 200 g čokolade od rogača bez šećera, 1 kašika maslaca od badema, 4 kašičice rižinog slada, 10 rižinih krekera bez soli, 50 g grožđica, 50 ml jabučnog soka

Priprema: Bademe tostirajte u suhoj tavi stalno miješajući da se ravnomjerno poprže. Stavite ih na tanjir da se ohlade. Rastopite čokoladu na pari, dodajte maslac i rižin slad. Izmrvite rižine krekere. Pomiješajte sve sastojke i oblikujte loptice. Po želji ih uvaljajte u kokos.

*Ovisno o mjestu prodaje knjiga se može pronaći po cijeni do 15-20 KM.

Piše: Prim.dr.med.specijalista pedijatar Amra Junuzović - Kaljić

Šta je to alergija i kako nastaje?

Pojavni oblici kliničke slike koje se danas prepoznaju kao alergijske bolesti opisane su prije više stotina godina, međutim tek u dvadesetom vijeku je uočena povezanost imunološkog poremećaja u organizmu i pojave alergije. Kako alergija nije bolest isključivo organskog sistema, već posljedica imunološkog poremećaja, može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. Kod odraslih osoba česte su alergije na školjke, račiće, kikiriki, grahovice, a kod djece alergija se manifestuje i na „uobičajene” naminice - jaje i mlijeko. Odrasle osobe mogu dugo nositi alergije, a kod djece one mogu trajati nekoliko godina da bi se potom potpuno ili djelomično izgubile.

Naš odbrambeni (imunološki) sistem se bori protiv neželjenih, stranih materija stvaranjem antitijela. Alergije nastaju kad organizam određene bezopasne materije prepozna kao „napadače” - alergene. Tada imunološki sistem producira antitijela - imunoglobine E/IgE/ koji se vežu na posebne odbrambene ćelije mastocite.

U toj reakciji antigen (alergen) - antitijelo, mastociti otpuštaju materiju histamin koja je odgovorna za pojavu simptoma alergije.

Prema tome, alergija se može smatrati neodgovarajućim ili izmijenjenim odgovorom/reakcijom preosjetljivosti/ na materije iz okoline. Alergeni su, shodno tome, materije koje će imunološki sistem kod osoba sklonih alergijama prepoznati kao strane i štetne.

U pojavi alergija kod djece, veliku ulogu ima naslijeđe, pa ako je jedan od roditelja bio alergičan, vjerovatnoća pojave alergije kod djeteta je 25 posto, a ako su oba roditelja, vjerovatnoća se penje na 75 posto. Zapravo, radi se o genetskoj predispoziciji za stvaranje povećanih količina alergološkog imunoglobina - IgE.

Kolika je učestalost alergija?

Broj osoba koje imaju alergijske manifestacije raste. Računa se da jedna petina ukupne populacije ima povišene količine IgE, pa prema tome i sklonost organizma da reaguje alergijski. Posebno zabrinjavajuće su alergijske bolesti djece, a sve se može donekle dovesti u vezu sa urbanizacijom, aerozagađenjem, procesuiranjem hrane, koja sve više postaje tehnološko dostignuće, a sve manje dar prirode. U zadnjih 20 godina pojavljivanje alergije se udesetostručilo. Okolnosti u kojima djeca rastu i razvijaju se u ranom djetinjstvu, uključujući ishranu, igraju važnu ulogu u razvoju alergijskih bolesti.

Najčešće alergije na hranu

Reakcija probavnog sistema: povraćanje, mučnina, proliv, grčevi, zatvor, slabiji napredak na težini.

Kožne reakcije: atopijski dermatitis, crvenilo, osip, svrbež, urtikarije, jako bljedilo kože.

Reakcije disajnih organa: kihanje, kašalj, curenje nosa, svrbež i crvenilo vrška nosa, otežano disanje, astma.

Oralni alergijski sindrom: pečenje i svrbež jezika, otok jezika, usnica, nepca.

Reakcije na očima: crvenilo, otok očnih kapaka, suzenje.

Reakcije na centralnom nervnom sistemu: nemir, razdražljivost, pospanost.

Alergeni iz hrane

Nutritivni alergeni su po hemijskom sastavu najčešće bjelančevine. Gotovo 90 posto svih alergijskih reakcija izazivaju bjelančevine kravljeg mlijeka, jaja, kikiriki, pšenica, soja, riba, školjke, te orašasti plodovi. Najčešće alergije dojenčadi i male djece su izazvane proteinima mlijeka i javljaju se u oko 25 posto dojenčadi i djece do druge godine života. To je posljedica činjenice da su bjelančevine kravljeg mlijeka obično prve strane bjelančevine s kojima dijete dolazi u kontakt.

Ova preosjetljivost na kravlje mlijeko najčešće nije trajnog karaktera, pa oko 85 posto djece kod kojih je dokazana alergija na kravlje mlijeko prestaje manifestovati alergiju do treće godine života i može kasnije konzumirati kravlje mlijeko i mliječne proizvode.

Kod djece je također češća alergija na jaje nego kod odraslih, prije svega na bjelance. Među čestim alergenima nalaze se ribe i školjke. U našem podneblju rijetko je alergija na kikiriki, ali se može javiti kao unakrsna alergija uz preosjetljivost na mahunarke (grašak, grah, leća,soja). Kada je u pitanju povrće, pored mahunarki dosta su zastupljene alergije na celer, mrkvu, paradajz, rijetko na krompir.

Među voćem, najučestalija je alergija na agrume i jagode, rjeđe na breskve i mandarine. Alergijske reakcije na orašaste plodove najčešće se javljaju na lješnike, orahe, bademe i sjemenke suncokreta.

Rijetka je alergija na meso, ali se najčešće javlja na teletinu i piletinu. Ove se životinje češće liječe penicilinima i drugim lijekovima, zbog čega je to ustvari alergija ne lijek, prije nego na proteine mesa.

Aditivi u hrani: Pored uobičajenih alergija na hranu, tj. pojedine vrste namirnica, postoje i alergije na aditive u hrani - konzervansi i boje. Tako su poznate alergije na žutu boju (tartrazin) koja je povučena iz upotrebe, a inače je korištena za bombone i lizalice. Konzervansi - sulfiti su također povučeni iz upotrebe radi izazivanja snažnih alergija na disajnom sistemu, a korišteni su u slatkim pićima, džemovima i kolačima.

Kako djetetu smanjiti rizik od alergija?

Dojenje na majčinim prsima štiti dojenče od alergija, smanjujući rizik od reakcija preosjetljivosti. Djeca koja isključivo doje u prvim mjesecima života manje su izložena potencijalnim alergenima. Prerano uvođenje dohrane drugim vrstama namirnica uvećava rizik za alergiju upravo na tu namirnicu. S druge strane, majčino mlijeko u prvim danima sadrži imunoglobuline koji naseljavaju bebin probavni sistem, formirajući snažnu zaštitu od dejstva alergena.

Važno!

Ishrana majčinim mlijekom pored svih drugih značajnih prednosti je najbolji način izbjegavanja alergija na kravlje mlijeko. Ukoliko dijete ne doji, dobar izbor za ishranu predstavlja hipoalergena mliječna dojenačka formula koja omogućava pravilan rast i razvoj. Prilikom dohrane dojenčeta sa rizikom ili manifestnom alergijom treba koristiti isključivo slabo alergene namirnice, u dogovoru sa pedijatrom. Sedmično uvoditi samo jednu novu namirnicu i postepeno proširivati jelovnik.

Napomena za trudnice i dojilje: Nema čvrstih dokaza da posebna ishrana u trudnoći i dojenju utiče na alergije kod djece, ali neka istraživanja ukazuju da određene prehrambene navike majke imaju veze sa učestalošću alergije kod djece. Npr. jedna je studija utvrdila da su djeca čije su majke svakodnevno jele orašaste plodove imale za 50 posto veći rizik za alergije od djece majki koje nisu imale tu naviku. U svakom slučaju zdrava, uravnotežena ishrana majki, bez pretjerivanja u bilo čemu, povoljno djeluje na zdravlje djeteta.

Liječenje alergija

Najefikasniji način liječenja je izbjegavanje hrane koja izaziva alergiju, odnosno eliminaciona dijeta koja služi za dijagnozu i za terapiju. Pri tome se vodi dnevnik ishrane i pojave simptoma alergije. Kod većine beba stanje se popravlja već za 5-7  dana. Da bi se u potpunosti odstranili tragovi hrane koja izaziva alergiju potrebno je i do dvije sedmice.

Nakon što se identificira namirnica koja izaziva alergiju, djetetu se daju namirnice koje najrjeđe izazivaju alergiju. Eliminaciona dijeta mora biti ograničena na 10-14 dana, jer bilo kakva dijeta kod djece može izazvati poremećaj zdravlja.

Dragi roditelji!

Kako biste izbjegli rizike od alergijskih poremećaja kod vaše djece, posebno ako u porodici ima alergičara, zapamtite:

Ø       temeljno pravilo za prevenciju alergija je dojenje na majčinim prsima

Ø       postepeno uvođenje kvalitetnih namirnica u dohranu djeteta

Piše: Prim.dr.med.specijalista pedijatar Amra Junuzović - Kaljić

Slatkiše vole i djeca i odrasli, oni su prijatni, privlačni, donose ugodu i dobro raspoloženje. Proslava rođendana i razne svečane prilike se ne mogu ni zamisliti bez torte i kolača. Slatkiši svakako imaju svoje mjesto na jelovniku djeteta, ali pri tome treba obratiti pažnju na kvalitet i umjerenost.

Vrste šećera

Najsnažniji izvor energije za naš organizam su ugljikohidrati (šećeri). Prema građi se dijele na jednostavne i složene šećere, a u svakoj od ovih grupa postoji niz podjela. Ono što je interesantno za našu temu je podjela na slatke, tj. jednostavne i neslatke, tj. složene ugljikohidrate. S obzirom na to da se šećeri brzo razgrađuju (razlaganje počinje već u usnoj šupljini) isto tako brzo daju organizmu energiju.

Djeca vrlo rado posežu za slatkim, pogotovo nakon fizičke aktivnosti. Slatkiši se nađu između igre, učenja, između obroka, slatke grickalice su gotovo obavezne uz gledanje televizije, u kinu, prilikom putovanja ili su ponekad izlaz iz lošeg raspoloženja. Ponekad i roditelji misleći da dijete nije dovoljno pojelo „dopunjavaju” obrok nečim slatkim. Ponekad slatkiši služe kao sredstvo za nagrađivanje djeteta.

Grickanje slatkiša u raznim prilikama i pretjerano konzumiranje, naravno može postati loša navika i voditi do pretjeranog debljanja djeteta, što se u starijoj dobi može odraziti povećanjem krvnog pritiska, masnoćom u krvi i ubrzanom starenju krvnih sudova (arteroskleroza).

Savjet za roditelje: Kontrolirajte šta vaše dijete jede u slobodno vrijeme i koliki je unos slatkiša, kontrolirajte količine.

Slatki napici

Slatki napici uključuju sve voćne sokove, slatka pića i sirupe iz domaće ili industrijske proizvodnje. Ova pića sadrže šećere koji se nalaze u voću, ali kod izrade sokova ili sirupa dolazi do koncentracije šećera. Da bi dječija ishrana bila balansirana i zdrava, u velikom broju slučajeva voćni sok i druga slatka pića nisu neophodna. S druge strane, pretjerani unos slatkih pića kod djece dovodi do oštećenja zubića, proliva i smanjenog apetita.

Gusto savjet: Ukoliko želite da u ishranu djeteta uvedete slatko piće, ograničite na jednu čašu dnevno.

Mlijeko iz dojenja, mliječne formule i kravlje mlijeko sadržavaju mliječni šećer - laktozu i ne posmatraju se kao slatko piće. Mlijeko je u dječijoj ishrani veoma važno, o čemu smo već pisali u prethodnim brojevima.

Za malu djecu je također važno da nauče da je voda najzdravije piće. Pretjerana konzumacija mlijeka kod djeteta starijeg od 1-2 godine može smanjiti apetit za druge vrste hrane. Također se ne preporučuju zaslađeni mliječni napici.

Svježe voće sadrži prirodne sokove koji su odličan izvor vitamina i minerala. Pola narandže ili pola čaše svježe iscijeđenog soka zadovoljavaju dnevnu potrebu djeteta za vitaminom C. Zbog toga, učite vaše dijete da jede svježe voće, što će mu omogućiti susret sa različitim okusima, bojama i teksturama, te snadbijevati njegov organizam vlaknima važnim za probavu.

Prevelik unos slatkih pića dovodi do kvarenja dječijih zubića. Problem počinje sa sisanjem bočice soka kod uspavljivanja ili u toku dana. Šećer se zadržava na zubićima i desnima, te uzrokuje oštećenja zubića, čak i prije nego uopće izbiju. Radi toga, učite dijete da pije iz šoljice.

Slatka pića ne sadrže bjelančevine, masnoće, željezo ili kalcij koji su potrebni za rast djeteta, ali snabdijevaju dijete energijom smanjujući njegovu potrebu za drugim vrstama hrane. Smanjenje unosa drugih nutritijenata može oštetiti dječije zdravlje. Zbog toga kontrolirani ograničeni unos slatkih pića može pomoći da dijete jede više i bolje.

Mala djeca također mogu imati i problem sa varenjem šećera iz slatkih pića, što može uzrokovati poremećaj funkcije crijeva i prolive. U toj situaciji, uklanjanje slatkih pića iz dječije ishrane dovodi do regulacije varenja.

Savjet za roditelje: Nemojte dozvoliti da vaše dijete stekne nezdravu naviku pijenja soka ili sirupa kada je žedno ili gladno.

- Naučite dijete da jede svježe voće umjesto da pije sokove

- Unos slatkih pića ograničiti na jednu čašu dnevno

Šta je to tako slatko u čokoladi?

Čokolada je biljnog porijekla, što znači da ima određen pozitivan učinak na zdravlje poput zelenog povrća. To proizlazi iz sadržaja flavonoida koji se ponašaju antioksidativno. Antioksidansi štite organizam od starenja, koje uzrokuju slobodni radikali i također imaju uticaja na jačanje imunološkog sistema.

Brojna istraživanja su potvrdila da je čokolada u ograničenim količinama čak poželjna namirnica. Studije su pokazale da mala crna čokoladica dnevno utiče na snižavanje pritiska. Također je potvrđeno da ne povećava nivo lošeg kolesterola /LDL/ ili da ga čak može sniziti. Ovi efekti se pojačavaju sa tamnom čokoladom koja ima veću koncentraciju kakaa. Mliječne čokolade u kojima veći dio masnoće dolazi iz mliječnih masti, nemaju nabrojane efekte.

Zrna kakaa  iz kojih se dobija čokolada sadrže dosta ugljikohodrata koji su manjim dijelom jednostavni šećeri. Međutim, u toku proizvodnje raznih slatkiša od čokolade, šećer se dodaje radi privlačnijeg okusa.

U zrnevlju kakaovaca također se nalazi materija teobromin koja ima umjereno stimulativno dejstvo. Sadržaj kofeina u čokoladi je vrlo mali, mnogo manji nego u kafi ili čaju, a mala koncentracija feniletilamina ima blago antidepresivno i stimulativno dejstvo na organizam, poput adrenalina.

Kakao i čokolada mogu povećati nivo neuromedijatora - serotonina u mozgu, što također izaziva ugodu. Zrna kakaovaca sadrže minerale: magnezij, kalcij, cink, željezo i mangan te male količine vitamina A i B grupe.

Sve prethodno nabrojano saržano u ukusnoj, slatkoj čokoladi koja miluje nepce čini je privlačnom i za djecu i za odrasle. Problem nastupa onda kada se ona u ishrani nađe u pretjeranim količinama i kada reducira unos drugih vrsta hrane.

VAŽNO! Pretjerani unos bilo koje vrste hrane (ma koliko ona bila zdrava) može uzrokovati zdravstvene probleme.

Gusto zanimljivost: Čokolada je optužena i za izazivanje oštećenja zuba kao i za pogoršanja akni na koži, međutim, novija istraživanja su opovrgla ta uvjerenja.

Preporuke za djecu

Prije svega, važna je umjerenost u unosu svih vrsta namirnica, pa i onih slatkih. Djeca ne bi trebala dnevne potrebe za energijom osiguravati iz slatkih ugljikohidrata, jer između ostalog time se troše zalihe vitamina B grupe, upravo metabolizmom slatkih komponenti. Manjak vitamina B grupe dovodi do pospanosti i slabije koncentracije. Zbog toga, kada je slatko u pitanju, prednost treba dati suhom voću, džemovima i marmeladama.

Preradom zrelog i zdravog voća dobijaju se kvalitetni džemovi, pekmezi sa komadićima voća i sa visokim sadržajem dijetalnih vlakana. Marmelade su dobar izvor pojedinih vitamina, minerala i fitohemikalija, kao i med koji sadrži niz korisnih komponenti. Ove namirnice sa visokim sadržajem prirodnih, voćnih šećera su poželjne u dječjoj ishrani.

U dječjoj ishrani slatkiši su naravno nezaobilazni, ali to trebaju biti umjerene količine koje neće ugroziti prehrambene navike.

Piše: Prim.dr.med.specijalista pedijatar Amra Junuzović - Kaljić

Biološku vrijednost namirnice određuje njen sastav, a u tom pogledu riba je visoko vrednovana jer sadrži bjelančevine građene od 21 vrste aminokiselina, među kojima je 9 esencijalnih (koje organizam ne može sam da stvara, te je unos hranom neophodan). Riba sadrži: omega - 3 masne kiseline koje spadaju u red nezasićenih masnih kiselina i koje su također esencijalne, vitamine B grupe, D, K, minerale - kalcijum, fluor, fosfor, željezo, selen i cink.

Riba je zbog svog sastava veoma bogat izvor mnogih nutrijenata koji su dječjem organizmu potrebni za njegovu građu, rast, razvoj i koji također imaju značajnu ulogu u prevenciji mnogih bolesti kasnije u životu.

Bjelančevine porijeklom iz ribe

Riba je bogata bjelančevinama koje su organizmu neophodne za izgradnju zdravih mišića i kostiju, za opći rast, za kožu, kosu, nokte, srce, pluća, kao i za niz funkcija organizma. Djeci je potreban unos bjelančevina za koje riba može biti odličan i zdrav izbor. Riblje meso sadrži 8 - 23 posto ili u prosjeku 18  posto bjelančevina od totalne mase i, što je posebno značajno, dobar međuodnos bjelančevina i masti. Riblje bjelančevine su lako svarljive (oko 97%) sa manjim sadržajem kolagena i elastina, pa je riblje meso mekše i lakše za žvakanje. Proces varenja ribljeg mesa traje 2 - 3 sata za razliku od goveđeg čija probava traje 8 - 10 sati.

Zbog ovih osobina ribljeg mesa, svjetski stručnjaci za prehranu se slažu da je za zdravlje najvažnija „revolucija” koja se zove kućna zamjena crvenog mesa, mesom ribe.

Kada uvesti ribu u dječji jelovnik?

Ako beba nije sklona alergijama i ne postoji porodična historija alergija, riba se može uvesti u ishranu u osmom mjesecu starosti. Ako je dijete alergično na neke nutrijente, onda mu ne treba davati ribu prije navršene prve godine. Rano uvođenje ribe u ishrani djeteta doprinosi usvajanju drugačijeg okusa i formiranju navike na hranu koja je pravi prijatelj zdravlju.

U dječju ishranu prvo treba uvesti ribe koje nemaju intenzivan miris i koje su blagog ukusa, npr. pastrmku ili oslić. Obrok ribe se može dati uz prilog od povrća. Priprema ribe podrazumijeva temeljito čišćenje od iznutrica i krljušti, i energično pranje pod mlazom vode. Za najmlađe, najbolje je ribu kuhati na pari - u mrežici koja se spusti u lonac sa malo vode (oko 20 minuta), za veću djecu riba se može ispeći u rerni na papiru za pečenje, bez dodatka ulja. Obavezno je ribi odstraniti glavu, rep, kožu i kosti prilikom pripreme obroka za dijete.

Šta su omega - 3 masne kiseline?

U masnoj strukturi ribe nalaze se omega - 3 masne kiseline kojih u crvenom mesu nema ili se nalaze u tragovima. Bijela riba sadrži oko 3 posto masti, srednje masne ribe imaju oko 7 posto masnoće, a preko toga sve do 20 posto su visoko masne ribe (srdele, haringa).

Prve informacije o omega - 3 masnim kiselinama potiču od danskog nobelovca Krogha, koji je 1908. godine započeo istraživanje ishrane Eskima. Iznenađujući rezultati koji govore da oko 90 posto njihove ishrane čine masnoće, a da pritom praktično ne obolijevaju od infarkta i moždanog udara. Treba znati da organizam sintetizira svoje masti od masnih kiselina koje se unose hranom. Kako morska hrana kojom se Eskimi hrane sadrži nezasićene masne kiseline (EPA i DPA) one štite krvne sudove pa se ne razvija ateroskleroza, čije su posljedice pogubne radi visoke učestalosti obolijevanja od kardiovaskularnih bolesti (kod Evropljana i Amerikanaca). Nakon niza istraživanja došlo se do zaključka da uprkos ekstremno masnoj hrani, Eskimi ne obolijevaju od bolesti srca i krvnih sudova zahvaljujući polinezasićenim masnim kiselinama koje su popularno nazvane omega - 3 kiseline.

Ove materije djeluju na ćelijske membrane cijelog organizma. Snižavaju nivo ukupnih masnoća u krvi, čime smanjuju količinu sirovina za formiranje aterosklerotičnih plakova u krvnim sudovima. Također snižavaju količinu kolesterola u krvi, pozitivno djeluju na upalne promjene i ćelijsku odbranu tkiva. Obzirom na visoku biološku aktivnost omega - 3 kiselina, neki ih nazivaju najjeftinijim lijekom za sprečavanje bolesti srca i krvnih sudova.

Značaj i uloga omega - 3 kiselina u razvoju djece

Omega - 3 kiseline su izuzetno važne za djecu jer imaju esencijalnu ulogu u ranom razvoju mozga i nerava. Oko 60 posto mase mozga je građeno od masnoća, a polovinu od toga čine omega - 3 kiseline. Dok je beba u maminom stomaku, omega - 3 kiseline dobija iz hrane koju jede majka, a nakon rođenja dobijaju ih iz majčinog mlijeka ili obogaćenih formula za dojenčad. Oko 75 posto ćelija mozga se razvija prije rođenja, a preostalih 25 posto se formira do jedne godine starosti. Prema tome, omega - 3 kiseline su veoma važan nutrijent i za trudnicu i za bebu.

Istraživači sa Univerziteta Harvard su proveli istraživanje na 341 majki i njihovoj trogodišnjoj djeci. Djeca su uradila 2 različita testa za evaluaciju različitih aspekata inteligencije. Rezultati su potvrdili dugoročne pozitivne učinke na djecu majki koje su redovno jele ribu kao trudnice - ta djeca su imala bolje verbalne i socijalne vještine u poređenju sa djecom čije majke nisu jele ribu.

U kasnijoj ishrani djeteta također treba obezbijediti unos omega - 3 kiselina, kako bi njihov mozak imao optimalne uvjete za rast i razvoj.

Brojna istraživanja su potvrdila da omega - 3 kiseline štite memoriju i da imaju pozitivno dejstvo kod poremećaja govora (dislexija), te kod poremećaja pažnje kod djeteta - ADHD (Attention deficit hyperactivity disorder).

Riblje ulje

Generacije djece su odrasle uz svakodnevnu kašiku ribljeg ulja koju su im roditelji davali, a oni nerado pili začepljujući nos, radi neugodnog ribljeg mirisa. To je bio tradicionalni način prevencije rahitisa radi toga što riblje ulje sadrži dosta vitamina D i A. Ovu ulogu ribljeg ulja potisnula su saznanja o omega - 3 kiselinama, koje se dobijaju iz ribljih masnoća. Ove su supstance dostupne u obliku raznih farmaceutskih preparata, u kombinaciji sa drugim biološki aktivnim materijama ili koncentrirane omega - 3 kiseline kao suplement ishrani.

Provedeno je istraživanje na grupi od 117 djece, starosti 5 - 12 godina, koja su imala razvojni poremećaj koordinacije (trapavost, slabost, motorne koordinacije). Polovina djece su dobijala suplemente sa omega - 3 kiselinama, a druga polovina placebo, u trajanju od 6 mjeseci. Uočeno je značajno poboljšanje motornih vještina, napredak u čitanju, izgovoru i ponašanju tretirane djece.

Da zaključimo…

Brojna pozitivna svojstva omega - 3 masnih kiselina, kao i drugih sastojaka riblje hrane, treba da budu smjernica roditeljima da u dječju ishranu uvedu ribu kao izvanrednu namirnicu. Meso ribe pored kvalitetnih bjelančevina za dijete je također bogat izvor vitamina D, A, B grupe, te minerala - kalcija, fosfora i fluora.

Preporuke stručnjaka govore da je optimalno na jelovniku imati ribu 2 puta sedmično.

Ukoliko roditelji žele da uvedu svojoj djeci riblje ulje ili suplemente, najbolje je da se o tome dogovore sa dječjim ljekarom.

Piše: Prim.dr.med.specijalista pedijatar Amra Junuzović - Kaljić

Vitamini su po definiciji materije koje su u malim količinama neophodne za normalno funkcioniranje ljudskog organizma. Da li su važni? Vitamini su od vitalne važnosti! Vitamine trebamo da bismo vidjeli svijet oko nas, da bismo rasli, da bismo izgradili kosti i vezivna tkiva, da bismo se borili protiv bolesti, da zacijelimo rane da ne iskrvarimo i da nam ne bi ispadali zubi.

Ljudski organizam ne može proizvesti dovoljnu količinu vitamina, te se oni moraju unositi hranom.

Prateći rast i razvoj svog djeteta, poznavajući njegove prehrambene navike, roditelji se često pitaju da li uzima dovoljno vitamina i minerala, da li mu treba dodataka u ishrani. Veoma često pitanje, koje roditelji postavljaju u pedijatrijskoj ordinaciji, pogotovo ako je dijete slabije uhranjeno, lošeg apetita i ako često obolijeva je - da li je djetetu potreban neki vitaminski preparat. Veliki izazov za roditelje predstavljaju vitaminski pripravci koji su rezultat savremenih nutricionističkih analiza, prisutni na tržištu, a koji su praćeni vrlo privlačnim reklamama. Brojne dileme koje iz toga proizilaze pokušat ćemo riješiti u ovom tekstu.

Kako obezbijediti dovoljan unos vitamina?

Između ljudskog organizma i prirodnog okruženja sa izvorima prirodne hrane postoji snažna veza, pa je najprirodniji i ljudskom organizmu biološki najbliskiji izvor esencijalnih materija upravo prirodna hrana. Ishranom koja sadrži svježe voće i povrće, cjelovite žitarice i druge vrste zdrave hrane, vaše će dijete dobiti neophodne vitamine na najzdraviji način.

Vitamini su u hrani prisutni u formi koja se može najlakše iskoristiti i hemijski su vezani sa metabolički vrlo aktivnim supstancama.

Veliki izazov za roditelje je naučiti dijete da jede zdravu hranu sa zadovoljstvom. Ne treba zaboraviti da živimo u vremenu visoko procesuirane hrane s jedne strane, a s druge strane da djeca često odbijaju neke namirnice (voće i povrće), dok bi neograničeno jeli i pili druge - slatkiše, grickalice, sokove sa kofeinom i fosfatima, pa je prirodni unos važnih nutritijenata upitan.

Potrebe za vitaminima

Potrebe za vitaminima kod djece su utvrđene od strane nadležnih organizacija - FDA, WHO, EU i unešene su u nacionalne propise svake od zemalja, tako da su razlike među njima minimalne.

Ovisno o ishrani i načinu života uvijek je moguć deficit pojedinih vitamina i minerala, koji se nadomješta farmaceutskim preparatima.

Istraživanja u USA su utvrdila da veliki broj djece čak i kad jedu dosta voća i povrća nemaju optimalan unos vitamina. To se objašnjava poljoprivrednim tehnikama za proizvodnju hrane koje smanjuju sadržaj vitamina i minerala. Također je objavljen podatak da 25 do 50 posto djece u USA prima razne multivitaminske preparate kako bi se izbjegao deficit.

U našim uslovima, gdje se hrana najvećim dijelom proizvodi na konvencionalan način, ipak je zdravija i bogatija kvalitetnim nutritijentima.

VITAMIN A - karoten -  dnevna potreba djece iznosi 4.000 do 7.000 IU (internacionalne jedinice) zavisno od starosti djeteta. Ovaj vitamin učestvuje u ćelijskoj reprodukciji, stimulira imunitet, neophodan je za dobar vid, razvoj kostiju, rast zuba, zdravu kožu, kosu i mukozne membrane. Deficit ovog vitamina uzrokuje noćno sljepilo, suhu kožu, lošu zubnu caklinu i hormonalne poremećaje.

IZVORI (poredano po količini): paradajz, lubenica, breskva, narandža, krompir, mrkva, špinat, brokule, grah, pistacije, sjeme tikve i suncokreta, bademi

VITAMIN B1 - tiamin - djeca trebaju 6 do 9 mg dnevno. Ovaj je vitamin važan za produkciju energije jer pomaže ćelijama da iz ugljikohidrata dobiju energiju. Također je neophodan za funkcioniranje srca, mišića i nervnog sistema. Nedovoljan unos vitamina B1 dovodi do opće slabosti i po život opasnih oboljenja.

IZVORI: većina voća i povrća nisu značajni izvori vitamina B1 izuzev lubenice, graška i avokada.       Najveća količina se nalazi u mesu, jetri, mlijeku i riži (puno, neljušteno zrno).

VITAMIN B2 - riboflavin - je važan za rast i reprodukciju kao i za proizvodnju crvenih krvnih zrnaca. Djeci je potrebno 6 do 9 mg ovog vitamina dnevno.

IZVORI: mlijeko, sir, jetra i druge iznutrice, jaja, riba, zeleno povrće i žitarice.

VITAMIN B3 - niacin - je djeci potreban u količini 9 do 16 mg dnevno. Neophodan je za urednu funkciju probavnog sistema i nerava, a također učestvuje u konverziji hrane u energiju.

IZVORI: meso, jetra, riba, žitarice, paradajz, marelica, banana, krompir, grašak, mrkva

VITAMIN B5 - pantotenska kiselina - je djeci potreban 2 do 4 mg dnevno. Ima esencijalnu funkciju u metaboliziranju hrane kao i za proizvodnju hormona.

IZVORI: narandža, banana, krompir, gljive i žitarice

VITAMIN B6 - piridoxin - u dječjem uzrastu je optimalni unos 0,6 - 1,3 mg dnevno. Ima značajnu ulogu u produkciji antitijela u imunološkom sistemu i podupire funkcije nervnog sistema. Nedovoljan unos uzrokuje vrtoglavicu, konfuziju, iritabilnost i grčeve.

IZVORI: meso, jetra, žitarice, banana, grašak, krompir i mrkva

VITAMIN B9 - folna kiselina - za djecu je potrebna dnevna količina 150 - 300 mcg, trudnice i dojilje trebaju 600 mcg dnevno. Organizmu je potreban za produkciju crvenih krvnih zrnaca, za formiranje DNK, kao i za normalnu funkciju nervnog sistema.

IZVORI: jetra, žitarice, paradajz, narandža, banana, grašak, špinat, brokoli, krompir, mrkva, luk i orašasti plodovi.

VITAMIN B 12 - ciankobalamin - dnevna potreba za djecu je 2,4 mcg. Kao i ostali vitamini B grupe važan je za  produkciju crvenih krvnih zrnaca i funkciju centralnog nervnog sistema.

IZVORI: meso, riba, mlijeko i mliječni produkti

VITAMIN C - je djeci potreban 45 - 50 mg dnevno. Jedan je od najsnažnijih vitamina za funkcioniranje organizma, štiti ćelije i tkiva od oštećenja slobodnim radikalima i također je u određenoj mjeri antivirusni agens. Hipovitaminoza C je danas rijetko oboljenje svugdje u svijetu, tako da ga sporadično susrećemo  u dojenčadi koja su isključivo hranjena razrijeđenim kravljim mlijekom.

IZVORI: jagode, kivi, narandža, paradajz, breskva, limun, banana, jabuka, zeleno lisnato povrće, brokule, mrkva, krastavac, krompir i grašak.

VITAMIN D - se javlja u dva oblika: ERGOKALCIFEROL (vitamin D12) i HOLEKALCIFEROL (vitamin D3) koji se stvara u koži čovjeka nakon izlaganja sunčevoj svjetlosti. Sinteza u koži je glavni izvor vitamina D. Mlijeko je obogaćeno sa oba oblika vitamina. Njegova uloga u apsorpciji kalcija i magnezija je esencijalna za mineralizaciju i sazrijevanje kostiju. Metabolička bolest kostiju koja nastaje kao posljedica manjka vitamina D naziva se rahitis kod djece, a osteomalacija kod odraslih. Zdravstvena edukacija uz savjete o zdravoj ishrani se mora provoditi u rizičnim populacijama. Majčino mlijeko ne sadrži dovoljne količine vitamina D, zbog čega se provodi kontinuirana prevencija rahitisa svakodnevnim davanjem 300 - 600 internacionalnih jedinica vitamina u dojenačkom periodu. U tome je također potrebna kvalitetna ishrana sa dovoljno kalcija (mlijeko i prerađevine) i dovoljno zraka i sunca.

IZVORI: ultravioletno zračenje kože, obogaćeno mlijeko, riblje ulje, jetra, maslac, žumance.

VITAMIN E - tokoferol - kao i vitamin C štiti tkiva od oštećenja oksidacijom i funkcionira kao „čistač” slobodnih radikala, također je važan u produkciji crvenih krvnih ćelija. Djeci je potreban u količini 6 - 11 mg na dan.

IZVORI: biljno sjeme, sjeme pšenice, lisnato povrće, mahunarke, jaja, margarin, banana, jabuka.

VITAMIN K - filokinon - je djeci potreban 30 do 40 mikrograma dnevno. Izuzetno je važan u funkciji zgrušavanja krvi. Sva novorođenčad neposredno nakon rođenja dobijaju vitamin K, kako bi se prevenirala krvarenja - hemoragična bolest novorođenčeta.

IZVORI: lisnato povrće, jetra, biljna ulja, crijevna flora nakon novorođenačkog perioda.

Vitamini se po svojim biohemijskim osobinama dijele u dvije grupe:

Ø       topivi u mastima: A, D, E i K

Ø       topivi u vodi: C, B grupa

Još malo o vitaminima

Nedovoljan unos vitamina uzrokuje bolesti HIPOVITAMINOZE, koje su kod osoba na zdravoj i kvalitetnoj ishrani rijetkost.

Vitamini su također odličan primjer da „više nije bolje”. Kao i većina drugih prirodnih materija, mogu biti toksični ako se uzimaju u velikim količinama, te može doći do ozbiljnih poremećaja zdravlja. Veoma je važno da roditelji imaju u vidu da su dječja hrana i napici obogaćeni vitaminima, te da ne posežu za vitaminskim preparatima bez konsultacije sa dječijim ljekarom.

Sa tri obroka voća i povrća te dva mliječna obroka, djeca mogu podmiriti dnevne potrebe za vitaminima i mineralima.