The Class Rooms, 26 Tudor Street, City, London EC4Y 0AY, rezervacije: (+44) 0207 822 2330 ili info@theclass-rooms.co.uk

Mjesto sa stilom u londonskom Cityju

Kada se spustite do rijeke Temze i prošetate između Templea i Blackfriarsa, skrenite lijevo u srce londonskog Cityja pa svratite na ručak, večeru ili koktel u The Class Rooms. Tamo će vas dočekati grandiozni hol i recepcija, potom vrlo cool bar i zlatni kauči u lounge prostoriji, te ukusni interijer Silver Rooma u restoranu. Povrh toga, dočekat će vas veoma ljubazno i srdačno osoblje, a vrlo moguće i gazdarice, dvije šarmantne mlade dame iz Sarajeva, Iris i Ines.

Piše iz Londona: Sara Krajina Jazvić

Kokteli sa začinima i tekuća hrana
The Class Rooms je jedno od najljepših mjesta za piće ili jelo u Cityju, poslovnom centru Londona, a već kad uđete dočekat će vas srdačni portir u mramornom holu koji će vas odvesti do bara ili restorana. Moderni i ukusni interijer osmislile su same vlasnice, a pored lijepe estetike, mjesto zrači i nekom pozitivnom energijom. Ovdje ljudi dolaze ne samo na ručak ili večeru, već često i na koktele koji su zaista izvrsni i inovativni, što ne čudi s obzirom da ih prave vrhunski koktel majstori. Preporučujem da probate „tasting cocktail menu” koji se sastoji od nekoliko različitih koktela serviranih u „shot” čašama na dasci, pa da se lakše odlučite s kojim ćete nastaviti dalje. Svi su dobri, ali meni se posebno svidio onaj sa bosiljkom! Općenito su im jako zanimljivi i fini kokteli sa začinima, pa slobodno probajte i neki sa biberom, a možete se odlučiti i za jednu od „liquid food” varijanti, poput tekućeg tiramisua ili kolača sa sirom. Vrlo maštovito, zanimljivo i napredno! Često ovdje dolaze i grupe ljudi na privatni party ili team building, pa se takmiče u spravljanju hrane ili koktela po principu kuharske emisije „Hell’s Kitchen”.

Tasting kokteli

Cijelo mjesto je jako veliko, a bit će i još znatno veće kad osposobe ogroman podrumski prostor koji se sada adaptira. Pored toga što je ovo izvrsna kota za partyje, bit će to i prava škola kako i sam naziv mjesta kaže, jer osnovni fokus The Class Roomsa je njihova kulinarska akademija. Održavat će se tu razni kulinarski kursevi za razne nivoe znanja, a za svaki savladani nivo polaznici će dobiti validne certifikate.

Dobra hrana
Gosti koji ovdje dolaze pretežno su ljudi koji rade u okruženju, a to su mahom bankari, advokati i dr., dok se u samoj zgradi u kojoj se restoran nalazi nekada štampala poznata dnevna novina, The Daily Mail. S obzirom na klijentelu i oblast u kojoj se nalazi, restoran vikendom ne radi jer City i inače nije mjesto za noćne vikend-izlaske. Ako dolazite podzemnom željeznicom, najbliže stanice su Blackfriars ili Temple.

Moderni bar

Ljubaznu uslugu prati i dobra hrana, pa smo tako uživali u predjelu od paketića lisnatog tijesta punjenog krastavcem i kozjim sirom, u umaku od jogurta i mente (£6,95) te carpacciu od pačjeg mesa sa tikvom i gljivama (£7,75). Jednako dobro bilo je i glavno jelo: janjeći odrezak sa pireom od slatkog krompira, mahunama i crvenim vinom (£19,25) i „rib-eye” biftek sa roštilja sa krompirićima, mahunama i cveklom (£18,95). Poseban raj za nepce bio je desert za dvoje, čokoladni fondue sa raznim keksićima za umakanje u toplu, rastopljenu čokoladu (£10).

Iris Boroša, Ines di Lorenzo Boroša i Sara Krajina Jazvić

Ocjena
Ovo je mjesto za svaku preporuku: lijepo, maštovito, sa dobrom i ljubaznom uslugom, super koktelima i jako dobrom hranom. Čak su i cijene prilično ok s obzirom na londonski prosjek, a mi smo naručili najskuplja jela (ostala glavna jela koštaju od £13 do £18, dok ćete za predjela i deserte većinom platiti oko £6,50-£7,50). Svakako ga posjetite!

Sketch, 9 Conduit Street, London W1S 2XG, rezervacije: (+44) 0207 659 4500 ili www.sketch.uk.com

Sketch je jedno od najpopularnijih mjesta za izaći u gradu, a sastoji se od bara (The Parlour), restorana (Gallery) i još jednog, mega skupog restorana na katu (Lecture Room & Library).

Piše iz Londona: Sara Krajina Jazvić

Otkačeni dizajn, lude dekoracije i famozni WC

Sketch je vrlo veliko mjesto koje se sastoji od nekoliko sala, a u srcu je Londona (kod Regent Streeta) i vrlo je moderno, pa ne čudi što je uvijek na listi najpopularnijih mjesta za večernji izlazak. Za restorane obavezno rezervirajte mjesta, a ako želite samo izaći na piće u bar The Parlour, dođite ranije i u manjim grupama, inače moguće da vas neće pustiti da uđete - posebno se zagužva iza 21h, pa ako se odlučite ostati i čekati, najbolje da vas je dvoje ili troje. Oni koji ovdje često dolaze mogu postati i članovi, pa onda nemaju brige sa ulaskom, dokle god plaćaju njihovu godišnju članarinu.

Neobični interijer

Spremite se i na to da je sve prilično skupo, a o cijenama u restoranu na katu da i ne govorimo. Stoga, ako ste mislili počastiti društvo izlaskom u Londonu, ne vodite ih u Sketch! S druge strane, ako želite vidjeti vrlo neobičan interijer i naići na cool londonsku škvadru, onda je ovo mjesto pravi izbor. Ovdje zalaze većinom mlađi, moderni, poslovni ljudi, posebno medijaši, ljudi iz marketinga, umjetnici, pisci, modni mačori te poneki celebrity. U njihovim restoranima još nisam bila, ali s obzirom na cijene, za pretpostaviti je da tamo zalaze samo oni sa dubokim džepom.

Bar je podijeljen u dva dijela: prvi dio kad uđete lijevo, a drugi dio se nalazi na kraju, kad prođete kroz restoran Gallery i on se najčešće iznajmljuje za privatne zabave. Prvi dio je veći, ali drugi je zanimljiviji jer možete pregledati cijelu restoransku salu koja je jedna od najmodernijih u Londonu - imate dojam da ste na nekom foto sessionu, sa raznim svjetlima, video zidovima, čudnom muzikom koju pušta DJ, otmjenom klijentelom i vrlo ljepuškastim osobljem. Nezaobilazan doživljaj u Sketchu su i njihovi otkačeni WC-i, pa ih obavezno pregledajte. Rađeni su u obliku Faberge jaja, sve su kabine odvojene i sve je u potpuno bijelom. Cijelo mjesto je puno neobičnih statua, poput one na kojoj se psi pare, a nemojte se začuditi ni ako se osoblje rukuje s vama te vas oslovi sa „Mr X” i „Miss X”.

WC-i po kojima je Sketch poznat

Kokteli čudnih naziva

Ništa manje uvrnuti nisu ni njihovi kokteli, pa se tako nazivaju „Lord Mayor’s carriage” (od ruma sa esencijom narandže i Armagnaca) ili „Butterfly catcher” (džin, sok ružičastog grejpa, brandy od kupina i sirup od zove). Nude se i razna vina na čašu, a pića poput votke-tonika koštaju oko 10 funti.

Ocjena

Ovo je zabavno i neobično mjesto u svakom smislu, pa ako vam je dosadila uobičajena ponuda kafića i barova, a imate koju funtu viška u džepu, onda obavezno navratite - ostavlja dubok dojam. U kojoj mjeri je sve tamo drugačije i šašavo, pogledajte već na njihovom web sajtu.

Hush, 8 Lancashire Court, Brook Street, Mayfair, London W1S 1EY, rezervacije: (+44) 0207 659 1500 ili info@hush.co.uk

Posh mjesto koje se ipak mora još malo dokazati

Braserija/restoran na Mayfairu, sakriven od buke i smoga velikog grada, a opet na par koraka od čuvene Bond Street, ovo mjesto sa lijepim, starinskim dvorištem i puno dnevnog svjetla, nije loša kota za ručak u gradu, pogotovo ljeti.

Piše iz Londona: Sara Krajina

Pitoreskno dvorište i srebrna soba

Sakriven u pitoresknom dvorištu sa starinskom kaldrmom, Hush se sastoji od velikog bara i restorana. Poveliki bar je vrlo popularan među gradskim šminkerima, kako zbog dobre lokacije (u neposrednoj blizini nalazi se i nekoliko drugih barova i pubova, pa je idealno pozicioniran za „šmekanje”), tako i zbog sofisticiranog, modernog stila i zanimljivih pića. Ovdje se često piju šampanjac i dobra vina te brojni cool kokteli, od kojih su najpopularniji Pink Mojito i Martini od kruške i cimeta, a cijene se kreću od £9 naviše. Za barom možete naručiti i neki mali snek (npr. falafel, tuna sashimi itd.). Imaju i posebnu prostoriju zvanu Budoir u koju stane 15 ljudi, pa je pogodna za privatna družanja u većoj grupi.

Restoran se nalazi na prvom katu, u prostoriji koju zovu Silver Room, sofisticiranog ali malo hladnjikavog interijera u boji srebra, kako joj i samo ime kaže. Usluga je dosta dobra, ambijent je ugodan, a klijentela se većinom sastoji od romantičnih parova. Jedino je WC malo podalje od sale, pa morate malo prohodati do njega, a ako želite zapaliti cigaretu, onda morate izaći van u dvorište, pa tako stalno uz stepenice, niz stepenice… Premda, tačno preko puta nalazi se Armanijeva trgovina za stvari za kuću, pa možete malo razgledati izlog. Ljeti je najzgodnije večerati al fresco, ukoliko pak vrijeme to dozvoljava jer ovo je ipak Engleska.

Silver room

Moderan evropski i pomalo zbunjen jelovnik

Za predjelo u Hushu možete naručiti na primjer supu od graška (£5,50), koktel salatu od račića (£12,50), šparoge Mimosa (£10,50) ili možda goveđi carpaccio u stilu „Harry’s bara” (£13,50), a meni je bila fina salata od dorsetskog raka sa avokadom (£12,50). Za glavno jelo nudi se svega oko 12 jela, među kojima pored steakova i kotleta možete kušati i morsku hranu, kao npr. školjke u teći sa taragonom (£13,50), riblje kolače od lososa sa kaparima i paradajz sosom (£16,50) ili brancina (£18,50). Ja sam se lijepo provela sa telećim kotletom sa divljim gljivama i ruzmarinom, ujedno i najskupljim artiklom na meniju (£29,50), ali i vrlo obimnim. Nudi se i Hush hamburger, samo ne znam koliko vrijedi plaćati £12,50 za nešto tako obično kao što je hamburger. Imaju i fin izbor dodatnih priloga ili malih porcija (npr. lignje u tartar sosu, razno povrće ili vrlo popularni pomfrit koji sam zapazila za gotovo svakim stolom). Svoju kuhinju nazivaju „modernom evropskom”, ali za mene je ona bila malo više neodređena, nejasno definirana. Primjećujem i da  restoran nije bio baš pun, premda je bila subota veče, i premda je vrvilo od ljudi u baru ispod.

Ocjena

Ovo jeste posh, moderan restoran sa korektnom hranom i uslugom, na super lokaciji, ali cijene su mu malo jače nego što bi trebale biti, a i fali mu onaj neki faktor X da bi spadao u kategoriju super zanimljivih restorana. Fali mu možda neke malo topline, određeniji meni i bolje cijene ili barem bolja cjelokupna ponuda za postojeće cijene. Preporučila bih ga kao dobru lokaciju u gradu, posebno ljeti kad se može sjediti vani jer okolina mu je zanimljiva, a i Silver Room je pogodan za intimne parove koji žele u miru razgovarati. Ako ste za uzbudljiviju varijantu, bilo atmosferom ili jelovnikom, onda ovo definitivno nije prvi niti pravi izbor, izuzev ako ne želite samo izaći na piće u njihov bar koji je vrlo živahan i pun mlađih ljudi.

Hush bar

Galvin Bistrot De Luxe, 66 Baker Street, London W1U 7DJ, rezervacije: (+44) 0207 935 4007 ili rezervirajte online na www.galvinrestaurants.com

Bistrot De Luxe

Ukoliko volite mjesta sa francuskim šmekom, onda je ovo restoran za vas! Bistro restoran u čuvenoj ulici Sherlocka Holmesa, Baker Streetu, šarmantno je odredište za ugodnu i ne preskupu večeru u okruženju koje je lijepa mješavina modernog i tradicionalnog francuskog stila. Dobra hrana i ljubazno osoblje dodatni su njegovi aduti.

Piše iz Londona: Sara Krajina

Nagrađivan s razlogom

Premda nije star restoran (postoji tek od 2004.), već je itekako na dobrom glasu. 2006. časopis Tatler mu je dodijelio Tatler Restaurant Award za najbolji noviji restoran, a iste godine dobio je i AA rosettu za najbolji restoran te godine. Tri godine kasnije dobio je i nagradu za Izvrsnost među francuskim restoranima u Londonu. Nije ni čudo, jer njegov dobar koncept i ponudu vješto su osmislili njegovi vlasnici, braća Chris i Jeff Galvin, chefovi sa Michelin zvjezdicom.

Poznati su i po tome što određena jela drže na jelovniku od kad su otvorili ovaj restoran: predjelo lazanju sa rakovima u bogatom sosu od putera, te njihov izvrsni desert od kruške, Tarte Tatin. Mnogi se slažu da su njihova jela jednostavno pripremljena, a naprosto sjajna, a ponuda je bazirana na sezoni. Drže i do prezentacije, pa je tako svaki tanjir ugodan i za oko.

Braća Chris i Jeff Galvin

Zanimljivost: Zanimljivo je da su stolovi u Galvinu postavljeni prilično blizu jedan drugoga, ali lijepo obučenoj klijenteli to uopće ne smeta. Povremeno sudaranje laktovima samo dodaje još malo pozitivnih vibracija ovom mjestu koje zrači nekom finom energijom.

Za dobar ručak ili večeru u toku sedmice u Galvinu ćete izdvojiti vrlo povoljnih £15,50 za set ručak od 3 jela ili £17,50 za set večeru od tri jela.

Francuski šik

Drvene stolice i uštirkani bijeli stolnjaci čine interijer ovog restorana ugodnim - baš onako kako su nekad dobri restorani izgledali. Jednostavna je to elegancija koja budi povjerenje da ćete ovdje dobro večerati. Tako je i bilo. Vaša se urednica odlučila na pravu francusku gastro avanturu: puževe „Escargot à la bourguignonne” u sosu od putera, bijelog luka i peršuna za predjelo (£7,50 za 6 kom ili £12,50 za 12 kom) te Gressingham pačja prsa sa bok choiem u dressingu od meda i soje (£16,50). Inače, najskuplje glavno jelo im je £19,00, što je puno manje nego londonski prosjek i nego što biste očekivali od ovako šik restorana.

Jednostavna elegancija interijera

Hrana je bila zaista izvrsna, jedino je bio mali problem sa puževima, po principu „nije žvaka za seljaka”. Naime, oni dođu u svojoj kućici, utopljeni u pomenutim sastojcima, predviđeni da se vade altakom za vađenje puževa. No, nije to baš tako lako kako se čini, pa sam umalo doživjela Julia Roberts momenat iz „Pretty Woman” kada je, huda i neiskusna, katapultirala puža. Zeznuto je to što da biste uspješno izvadili meso iz kućice, nju bi trebalo pridržavati, međutim, kućica dođe toliko vrela, a meso je toliko sklisko, da je to bilo prosto nemoguće. Ljubazni konobar odmah je sa smiješkom pritrčao i ponudio pomoć koju sam rado prihvatila, pa je vješto vadio jednog po jednog puža (nisam mu dala da ode dok ih sve ne povadi!). Njegov znalački smiješak dao mi je do znanja da očito nisam ni prva ni posljednja koja se tako provela sa ovim jelom. Kad su jednom konačno „izašli” iz svojih kućica, pužići su bili neodoljivog okusa, pa ih toplo preporučujem.

Ocjena

Ovo je bilo mjesto sasvim po mojoj mjeri, udobno, lijepo, sa izvrsnom hranom, vinom, uslugom i dobrim cijenama. Ima nešto u tim izvanredno čistim bijelim stolnjacima koji ulijevaju povjerenje, jer evo iznova i iznova, baš na takvim mjestima gdje je higijena na visokom nivou, zaista i dobro objedujem. Valjda oni koji vode računa o detaljima, vode još i više računa o većim stvarima, kao što je dobro jelo.

Sara s društvom na večeri u Galvinu

Le Gavroche, 43 Upper Brook Street, Mayfair, London W1K 7QR, rezervacije: (+44) 0207 499 1826 ili bookings@le-gavroche.com

Jedan od najboljih londonskih restorana, sa 2 Michelin zvjezdice

London je prepun dobrih restorana, a među elitno društvo od top 10 najboljih restorana ili „tešku kategoriju” svakako spada Le Gavroche, restoran sa finom francuskom kuhinjom i još finijim vinima. „Radim naporno koliko mogu, samo da bih jednoga dana mogao priuštiti da jedem u Le Gavrochu svake sedmice!”, izjavio je jedan od fanova ovog respektabilnog restorana.

Piše iz Londona: Sara Krajina

Haute cuisine - visoka francuska gastronomija

Le Gavroche je hram visoke francuske gastronomije, one koju zovu haute cuisine, prestižnu po svakom kriteriju, a čak i najoštriji kritičari se slažu da je ovo jedino mjesto u Londonu gdje se nudi takva majstorija od jela, pripremljena takvim nevjerovatnim kuharskim tehnikama. Prosto vas tjera da se ponovo vratite i kušate još neku neodoljivu kombinaciju, pa makar dospjeli u dugove - ovdje nema ništa jeftino, tu riječ skoro pa smatraju vulgarnom. Pokazatelj u kojoj mjeri je ovdje ne-jeftino je prosječna cijena večere po osobi od skoro ravno £100 - i to bez vina ili bilo kakvog pića! Pa ako krenete zbrajati cijenu večere za dvoje uz neku pristojnu bocu vina, lako dođete do cifre od koje vam se zamanta u glavi…

Jedno od jela u Le Gavroche

Cijene su paprene, ali šta da se radi, takav kvalitet mora da košta, i kao i svaki drugi luksuz, nije pristupačan svakome. Ovdje se jedu jela poput moussea od jastoga sa kavijarom i sosom od šampanjca i putera ili teleći filet sa foie gras-om uz sos od porta i sir sa tartufima, te nevjerovatna jela od patke i zeca. Stoga me nije začudilo kada sam za našeg posjeta zapazila kako je prosjek starosti gostiju prilično visok - većinom sve sijede glave, s pomagalima za čitanje jelovnika (pored vlastitih naočala, starijim gostima osoblje je donosilo i male baterije da u onom polu-mraku restoran sale mogu razabrati šta je šta). Tek tu i tamo zatekli smo poneki mlađi par, a naša mala ekipa od 5 članova bila je definitivno jedna od najmlađih, premda, objektivno govoreći, ni mi nismo nikakve proljetne cvjećke… (Premda smo u najboljim godinama…)

 Prvoklasna usluga

Druga stvar po kojoj ovaj restoran vodi za glavu i prsa nad drugima je izuzetna usluga. Takav angažman od osoblja još nisam nigdje doživjela - diskretni i tihi kao sjene, uslužni do krajnjih granica, zapažaju svaki detalj, stvore se niotkuda kao nekom magijom kad ti trebaju, a onda jednako tako misteriozno nestanu da ne smetaju. Zaista nevjerovatno! I kritičari se slažu da bi svi ostali trebali učiti od Le Gavroche osoblja o kvaliteti usluge.

Zapanjuje i količina takoreći enciklopedijskog znanja koje imaju njihovi sommelieri, a koji će vam do detalja objasniti osobine bilo kojeg od preko 2.000 različitih vina na ponudi! Jedino je malo smiješno slušati ove mahom francuske konobare i sommeliere kako vam na brzom, ali vrlo francuskom engleskom objašnjavaju porijeklo i karakteristike vina - podsjetiše me na seriju „Alo, alo” sa svojim „Zis iz supheme vajn fhom hežon Bordeaux…”.

Da bi stvari bile zabavnije, posluživale su nas između ostalih dvije identične blizanke konobarice, sa apsolutno istim uniformama, frizurama pa čak i naočalama! Trebalo nam je neko vrijeme da shvatimo šta se dešava i da se zapravo radi o dvije žene, jer samo što bi nestala sa lijeve strane, stvorila bi nam se sa desne a da nam nije bilo jasno kako joj to uspijeva…

Glavni chef i vlasnik, Michel Roux

Restoran starog kova - sako obavezan!

Po izgledu, ovo je restoran starog kova: dekor u tamno-zelenoj boji, nalik salonima engleskih „country” kuća, kifle, okrugli stolovi, puno srebrnine po stolovima - sve sami simboli Francuske (pijetao, puž, ribe, žaba, patka itd.), elegantni detalji, besprijekorno čisti i ispeglani bijeli stolnjaci, vrlo prigušena svjetla i tišina kao u biblioteci. Malo me je u početku tolika tišina i unervozila jer te tjera da šapćeš premda nisi siguran zašto, ali atmosfera se s vremenom postepeno pojačavala i uskoro je mjesto oživjelo sa tipičnim restoranskim žamorom.

Restoran nije previše velik, stane tu oko 70 ljudi što je nekako taman - da je veći, ne bi valjalo. Nalazi se u Mayfairu, premda je do 1981. bio na Chelseaju, a inače ovo je dosta stari restoran (postoji još od 1967.) kojeg su osnovali Albert i Michel Roux, otac i sin, inače obojica vrhunski kuhari. Michel je preuzeo vođenje kuhinje od 1991., pa je nastavio tamo gdje je otac stao, s kreiranjem sezonskog menija sa klasičnim (očevim) i modernim (njegovim) francuskim jelima, uz taj čuveni Le Gavroche dodir koji ova jela čini posebnim. Objavio je i pet knjiga, a možda najbolja među njima je „Le Gavroche Cookbook” u kojoj je preko 200 recepata koji prate povijest restorana od osnutka pa do danas.

Francuski simboli na stolovima

 O samim jelima saznajte više u junskom izdanju časopisa Gusto gdje vam donosim reportažu sa „Tasting menu večere u Le Gavrocheu” - nešto nezaboravno!

 Napomena: Ovo je restoran u koji trebate doći elegantno odjeveni, a muškarci su obavezni obući sako.

 Ocjena

Mi smo uživali u zaista nezaboravnoj noći, s predivnom hranom i vinima (uz svako jelo dobivali smo različito, odgovarajuće vino), perfektnoj usluzi, prezentaciji i atmosferi koja je bila na kraju i puno živahnija nego što bi se očekivalo od ovako visoko plasiranog restorana. Ovo je s razlogom nagrađivan i cijenjen restoran, pa se i moja malenkost pridružuje visokim pohvalama i preporukama, s napomenom da se ovdje ipak može doći samo s debelim svežnjem novca ili dobro pođonjenim kreditnim karticama.

Udobni interijer

The Orange, 37 Pimlico Road, Chelsea, London SW1W 8NE, rezervacije: (+44) 0207 881 9844 ili reservations@theorange.co.uk

Ugodni gastro pub za nedjeljni ručak

Ako poželite poći na jedan nepretenciozni, relaksirajući ručak, pogotovo za vikend, onda se uputite do lijepog Pimlico Roada na Chelseaju, prošetajte pored brojnih zanimljivih prodavnica sa antikvitetima, pa negdje pri kraju bloka zgrada, u pravcu Victorije, doći ćete do gastro puba The Orange.

Piše iz Londona: Sara Krajina

Rustikalni ambijent za opuštenu atmosferu

Sama zgrada u kojoj je pub smješten nedavno je renovirana i to vrlo dobro, a pored restorana, The Orange nudi i hotelski smještaj. Ovaj moderni pub-restoran odiše svježinom, što i ne čudi s obzirom da je nov, ali prozračnost mu daju i brojni, veliki prozori, te namještaj od svijetlog, patiniranog drveta, pa je ugođaj zaista lijep. Iznenadit će vas koliko je zapravo pub velik - sastoji se od nekoliko zanimljivo raspoređenih povećih prostorija, i taman kad mislite da ste ih sve obišli, nabasate na još jednu. Relaksiranoj atmosferi dodaje i prisustvo klavira, starinski kamini te velike zelene biljke.

Nije ni čudo što je restoran odmah pronašao svoju klijentelu među šminkerima sa Chelseaja, ali i porodicama koje vole izaći na ručak za vikend, te većim grupama društva, kao što je i naše bilo. Imaju dovoljno stolova da smjeste i veće grupe, tako da naša ekipa od 9 članova nije predstavljala nikakav problem. Gastro pubovi svakako su trenutno vrlo „in” jer su lijepo uređeni i komotni (nisu poput starijih, zagušljivih i pohabanih pubova kakvi su nekad mahom svi bili), hrana im je vrlo ukusna, nalik domaćoj, a cijene dosta povoljne. The Orange svakako prednjači među gastro pubovima koje sam do sada imala priliku posjetiti.

Napomena: Hotel nudi četiri boutique sobe sa kupatilom, po cijenama od £155 odnosno £175 plus VAT (porez).

Jednostavna, „domaćinska” hrana

Hrana koju nude je „rustikalna, moderno evropska” varijanta, što znači prilično jednostavna i normalna, skoro pa „seljačka”, a ponose se činjenicom da namirnice nabavljaju od održivih izvora i sarađuju sa malim farmama i lokalnim proizvođačima.

Osnovne stvari na jelovniku su pizza sa tankom, hrskavom korom, te pečeno meso i riba. Najpopularniji artikal na meniju zasigurno je njihov „Sunday roast”, tj. nedjeljno pečenje, a budući da smo se i mi zatekli tu u nedjelju, onda smo skoro pa svi naručili upravo to jelo. Nude se piletina punjena slaninom i kaduljom, svinjetina sa sosom od šljiva ili teletina koja je odležala u marinadi 28 dana, za koju se većina nas opredjelila. Svi smo uz to dobili Yorkshire pudding (englesko tradicionalno pecivo), krompire koji su se pekli u pačjoj masnoći te povrće: poriluk u umaku od meda i timijana, mrkvu, pirjani crveni kupus i preljev. Sreća da nisam još naručila i predjelo, jer je ovo bila tako ogromna porcija da sam je jedva savladala, ali zaista je bilo vrlo ukusno.

Povoljne cijene

Naše jelo je koštalo £18.50 što i nije tako malo novca, ali ovo i jeste bilo najskuplje na jelovniku, ali i zaista veliko i dobro. Inače, predjela im koštaju od £3.50 do £10.50 (za škotske dagnje u sosu od paradajza, bijelog vina i chillija), za pizze ćete platiti oko £8.50 za malu ili £13.50 za veliku, dok su glavna jela od £12.50 (za domaće pite) do £16.50 (za stejk sa raznim prilozima). Dječije porcije koštaju upola manje od redovnih. Sve u svemu, ovo su dosta povoljne cijene za London, tj. za ovako fini gastro pub, još pogotovo na skupom Chelseaju.

Ocjena

Usluga je bila dosta dobra, premda ne i odlična jer restoran je zaista bio krcat, pa smo imali razumijevanja za osoblje koje nekad jednostavno nije stizalo na sve strane. Hranom smo svi bili zadovoljni, kao i vinom, jedino me je malo razočarao njihov espresso (prilično tanak) te limoncello kojeg je nekoliko nas naručilo za kraj - bio je mlak, a da biste doživjeli pravi okus limoncella, on mora biti izvađen iz zamrzivača, potpuno leden. No, sve u svemu, bilo nam je jako lijepo, opušteno u ovom rustikalnom ambijentu i „domaćinskoj” hrani, pa vjerujem kako ću tamo navratiti još koji put.

Napomena: Ako dolazite podzemnom željeznicom, onda izađite na stanici Sloane Square ili Victoria - The Orange se nalazi otprilike tačno na pola puta između ove dvije stanice.

Naša šarena ekipa na ručku

]]> http://gusto.ba/2010/05/14/sarin-gastro-vodic-kroz-london-the-orange/feed/ http://gusto.ba/2010/04/28/sarin-gastro-vodic-kroz-london-oxo-tower/ http://gusto.ba/2010/04/28/sarin-gastro-vodic-kroz-london-oxo-tower/#comments Wed, 28 Apr 2010 06:00:07 +0000 Sara http://gusto.ba/2010/04/28/sarin-gastro-vodic-kroz-london-oxo-tower/

Oxo Tower Wharf, Barge House Street, South Bank, London SE1 9PH, rezervacije: (+44) 0207 803 3888 ili oxo.reservations@harveynichols.com

Restoran sa najboljim pogledom u Londonu!

Od svih londonskih restorana u kojima sam bila, ovaj je najimpresivniji, odmah da kažem. Kao prvo, lokacija - smješten je na obali rijeke Temze na South Banku, u blizini Tate Modern galerije, u Oxo tornju, i to na njegovom 8. katu. Samim tim, pogled na London je apsolutno spektakularan: s te visine, pogotovo u noćnim satima kada se upale ulični „fenjeri”, London izgleda čarobno, naprosto bajkovito. Kao drugo, hrana: neodoljivo ukusna! Kao treće, veže me za ovo mjesto jedan poseban trenutak u životu: jedno važno pitanje i jedan prsten, najblistaviji od svih…

Piše iz Londona: Sara Krajina

London na dlanu

Pogled je zaista prvi razlog zbog kojeg svi vole ovo mjesto. Lijepo je i po danu i navečer, i u brasserie dijelu gdje ljudi navrate da nešto gricnu za ručak, i u restoranskom dijelu u kojem je i moja malenkost bila na raskošnoj večeri, a posebno je lijepo sjediti uz prozor (sjedila tu!) ili na terasi (izlazila na terasu svako malo na zrak, cigaru i pogled!), ako to vremenske prilike dopuštaju. London vam se sa Oxo tornja naprosto prospe po dlanu, njegovi mostovi, katedrala St. Paul’s… predivno! Posebno je lijepo kad (kao ja) ni ne slutite kamo vas vode, a završite na ovako senzacionalnom mjestu, a niti zašto vas tamo vode… Šta god slavili, ili, samo došli tamo na večeru, iskustvo je nezaboravno!

Spektakularan pogled na London iz restorana

Hrana koja budi pjesničke osjećaje

Stigli smo u restoran sa popriličnim zakašnjenjem (mea ženska-nikad-se-spremiti culpa), pa smo se brinuli da ćemo ostati bez rezervacije, no, ljubazni kakvi jesu tamo, smireno su nas smjestili za bar i rekli nam da malo sačekamo te da budemo bez brige, smjestit će nas za naš sto čim prije. Za barom nas je poslužio vrlo fini, kulturni barmen koji je ljubazno porazgovarao s nama, obavijestio nas da se može izaći na terasu da se puši, te nam spremio piće: mome kompanjonu neki fini, vrlo stari viski, a meni jedan moderni, fantastični koktel. I zaista, ni 15 minuta kasnije naš sto već je bio spreman!

Jelovnik u ovom čudesnom restoranu je fina mješavina modernog britanskog sa evropskim uticajem i tradicionalnog francuskog, meni najdražeg. Fokus je na sezonski najsvježijim sastojcima, a kuhar je očigledno svojevrstan mag, jer sve što sam zagrizla, bilo je poput najljepše balade - profinjeno, suptilno, a s toliko puno osjećaja! Predjelo od toplog foie grasa sa Calvadosom od jabuke i pralinama od đumbira, soli i bibera naprosto se topilo u ustima, a glavno jelo od pačjih prsa pečenih u medu sa tarte Tatinom od luka i foie grasom (nezasitna!) skoro pa me je bacilo u trans od miline! Sve smo ovo zalijevali predivnim francuskim crvenim vinom, jednim od 800 sa liste, a po detaljnoj preporuci uslužnog sommeliera. Da sam mogla, i za desert bih vjerovatno odabrala foie gras, ali ipak sam naručila tek „obični” brulee od cimeta i šljiva.

Restoran u staklu i terasa

Cijene hrane su primjerene kvaliteti, pa su više od londonskog prosjeka: moje predjelo je koštalo £17, a glavno jelo £25,50. U prosjeku, računajte da ćete na večeru potrošiti cca £60 po osobi, a vino ćete platiti dodatno. Ovo nisu cijene za svaki dan, ali ako vam se pruži prilika i možete si to priuštiti, toplo preporučujem da se baš u Oxo restoranu rastanete od pameti (i £60 po osobi) i uživate u neviđenim delicijama!

Napomena: Restoran nudi i „tasting menu” od 5 slijedova jela koji je kreirao njihov glavni chef Jeremy Bloor, a koji košta £120 po osobi.

Ocjena

Usluga je također bila kvalitetna, malo je reći. Jesam, doduše, imala malu zamjerku što nisu obratili pažnju na taj naš specijalni, intimni trenutak i na neki način je ispoštovali - napravili su se da ne vide, po engleski. Da su još i to odradili kako treba, moja bi ocjena za njih bila čista desetka, ovako dobivaju solidnu devetku.

U svakom slučaju, bilo da se po lijepom danu šetate popularnim South Bankom i odlučite ručati tamo, ili da se opredijelite na pravu, romantičnu večeru, ovo mjesto ne samo da vas neće razočarati, već ćete izaći od tamo zadovoljne i duše i tijela! Preporučujem visoko ovo mjesto, jedino ako patite od vertiga ali ipak vam se sviđa ova cijela priča, onda nemojte sjediti blizu prozora i mirna Bosna!

Napomena: Ako dolazite podzemnom željeznicom, najbliža stanica je Waterloo, 5-10 minuta šetnje.

Vaša urednica na terasi Oxo restorana, a vitar puše...

Zafferano, 15 Lowndes Street, Belgravia, London SW1X 9EY, rezervacije: (+44) 0207 235 5800 ili info@zafferanorestaurant.com

 

 

Michelinova zvjezdica za talijansku izvrsnost

U londonskom „komšiluku zilionera”, četvrti Belgravia na Knightsbridgeu, smjestio se restoran Zafferano, jedan od najboljih i naj-posh talijanskih restorana u Londonu. Koliko je ovo posh komšiluk govori i podatak da Roman Abramovich upravo sada tu gradi kuću u neposrednoj blizini. Uz to, ovaj restoran se može pohvaliti i jednom Michelinovom zvjezdicom, pa onda ne čudi što spada i u kategoriju jednog od skupljih talijanskih restorana u gradu. Vrijedi li halabuke? Pa, vrijedi, zapravo.

Piše iz Londona: Sara Krajina

Vina od £35 do £18.000

Ovo svakako nije jedno od onih mjesta gdje ćete svratiti spontano, ako ga ugledate slučajno iz šetnje, kako zbog cijena (ima i puno povoljnijih talijanskih zalogajnica), tako i zbog njegove popularnosti koja diktira da morate unaprijed rezervirati sto i držati se zadanog vremena, jer ako kasnite, možete vrlo lako ostati bez stola. Opet, za poneki povremeni izlazak u Zafferano na neku normalnu večeru, cijene hrane nisu toliko strašne. Naravno, ovisi šta želite, posebno šta želite piti jer to znatno mijenja finalni konto. Ovdje ćete na vinskoj listi pronaći neka od najskupljih arhivskih vina na svijetu, ali i ona sasvim fina, razumna, toskanska po cijeni od recimo £34,50 (probajte 2006 Morellino di Scansano, La Mozza, Tuscany), što je londonski restoranski prosjek. 

Zanimljivost: Prije dvije godine dogodilo se da je jedan bogati gost naručio magnum Petrus arhivsko vino iz 1961. g. koje košta nevjerovatnih £18.000, za koje se smatra da je jedno od najboljih claret vina na svijetu, da bi ga potom nezadovoljno vratio pod tvrdnjom da je vino - lažno! Naime, na čepu nije bilo adekvatne oznake, pa je sofisticirani gost posumnjao u njegovu autentičnost, na veliku sramotu restorana koji je nakon ovog incidenta prestao dobavljati pomenuto vino.

Za večernja predjela ćete platiti od £12.50 do £16.00, za pastu od £12.50 do £22.00 (za onu sa jastogom), meso će vas koštati od £17.00 do £29.00 (za kotlete od mlade teletine), riba od £19.00 do £27.50 (za divljeg brancina sa Vernaccia vinom i zelenim maslinama), a slatkiši koštaju £8.50. Računajte i na dodatnih 13.5% na finalnom računu za uslugu. Cijene jela za ručak su nešto niže.

Mjesto u koje često navraća Roger Moore

Interijer restorana je najbolje opisati kao jednostavnu sofisticiranost, po principu „stare škole”, bez puno kićenosti i suvišnih detalja, a ugođaj je lijep, intiman i nepretenciozan. Za našeg posjeta zatekli smo mnoštvo osoblja koje zuji oko gostiju, trudeći se ugoditi, objasniti sastojke jela, dati preporuku itd. Situacija je za našim stolom bila pomalo specifična jer smo bili u društvu čovjeka koji ovdje često dolazi i koji je pritom vrlo zahtjevna mušterija, pa su se konobari dobro preznojili dok su mu ugodili, jer, kako to obično biva, što ih je ovaj više pritiskao, to su oni više griješili. Nama ostalima je ovo izazivalo blagu neugodu, međutim, ovo realno i jeste jedan od restorana u kojem možete zahtijevati perfekcionizam, pa znaju se oni nositi i s takvim „picajzla” gostima - takvi im često navraćaju. Često im navraćaju i poznate zvijezde, a jedan od njihovih redovnih gostiju je bivši Bond, James Bond - Sir Roger Moore koji kaže da voli ovo mjesto jer „svako jelo savršeno pripreme i prezentiraju, te zbog fantastične usluge”.

Večeru smo započeli sa bocom finog rosé šampanjca za nas četvero, a hranu smo poslije zalijevali probranim francuskim crvenim vinom. Što se tiče hrane, jelovnik im je uslovljen kalendarom i koriste se samo najsvježije namirnice što je vrlo pohvalno, pa je samim tim i rezultat izvrstan. Ja sam probala neobičnu pastu sa kestenom (bilo je to zimsko vrijeme) te pečenu Gressingham patku sa medom i voćnim senfom (oboje super!), a moja pratnja je uživala u svom brancinu (nažalost, ne pamtim šta je naših dvoje prijatelja naručilo). Zasladili smo na kraju sa Cannolima od ricotta sira sa narandžom, čokoladom i pistacijima, te zaokružili večer poštenim talijanskim espressom.

Napomena: Zafferano ima i privatnu sobu koja je odlična za rođendanski party ili neko drugo druženje u većoj grupi.

Privatna sala uređena za party

Ocjena

Sve u svemu, nama je bilo vrlo fino, hrana i vino su bili izvrsni, usluga odlična (bez obzira na cjepidlačenje našeg kolege), muzika diskretna, a toaleti kristalno čisti i mirisni - šta bismo više mogli poželjeti od jednog restorana!

Napomena: Zafferano je u vlasništvu ugledne restoranske grupacije London Fine Dining Group u sklopu koje je i kineski restoran Memories of China o kojem sam vam već izvještavala.

Nam Long Le Shaker, 159 Old Brompton Road, South Kensington, London SW5 OLJ, rezervacije: (+44) 0207 373 1926

Good morning, Vietnam!

U Londonu je super stvar što možete sve da probate: koja god kuhinja da vam padne na pamet, naći ćete je! Nisam nešto intenzivno razmišljala baš o vijetnamskoj kuhinji, ali igrom prilika, put me je naveo u jedan takav restoran/bar i kako to već obično biva, sreća vas očekuje tamo gdje joj se najmanje nadate! Tako je mene obuzela prava gastro sreća nakon obroka i fenomenalnih koktela u Nam Long Le Shakeru, pa se ovom mjestu svako toliko vraćam.

Piše iz Londona: Sara Krajina

Vijetnamska kuhinja s londonskim koktelima

Nam Long ili popularnije zvan samo po drugom dijelu zvaničnog naziva, Le Shaker, nije ni po čemu ekstra poseban - ima puno ljepših restorana i spretnijeg osoblja itd, ali iz nekog razloga ‘90-tih godina je kao magnet privlačio dobrostojeće, mlade ljude sa dobrim poslovima. Vrvilo je od zgodnih mladića i djevojaka u omalenom barskom dijelu, prvom na koji naiđete kad kročite unutra, veselilo se, ispijali su se zaista izvrsni kokteli i atmosfera je uz živahnu, vedru muziku bila na visokom nivou. Ko bi i odolio koktelima naziva poput “Flaming Ferrari”, kojeg dok ispijate, puste vam zvuk ljutog motora koji turira kao da će poletjeti! To je, usput rečeno, toliko jak koktel da se nemojte čuditi ako nakon njega krenete grliti bandere na ulici…

Kad bi ogladnili, veseli gosti bi prešli u drugi, restoranski dio sale ili na kat ispod i uživali bi u sjajnoj vijetnamskoj kuhinji koja je nalik kineskoj i tajlandskoj. I sama sam tih godina znala doći u Le Shaker i gužvati se u masi, dok je danas situacija nešto drugačija. Ne znam šta se dogodilo, ali mjesto više nije toliko “in” za izaći tamo na piće, uspješni mladi bankari, brokeri, šminkeri sa Chelseaya i drugi tu više ne dolaze tako često, premda zna biti gužve za vikend. Međutim, što se hrane tiče, zbog nje se ljudi vraćaju u Le Shaker. Prva ja, primjera radi! To je interesantno, jer znam biti zahtjevna mušterija, a ima dosta toga što u Le Shakeru nikad nije štimalo.

Prekomjerna doza dekora

Na primjer, njihov kičasti dekor - svega je tu previše: i crvene boje i prigušenog svjetla i raznih, pomalo sablasnih figura s motivima Dalekog Istoka, potom bilja, što pravog, što vještačkog itd. Stepenište koje vodi do toaleta na donjem katu je strmo i jako spiralno, plus prilično mračno, pa drž’ se gelendera - moj je savjet. Konobarice su im sve smotanija od smotanije, ne razumiju ni engleski najbolje, reklo bi se da ih danas često mijenjaju pa nikako da steknu rutinu, jedino su koktel majstori i dalje jako dobri.

Kao najvažnije, ono što zaista jeste dobro u ovom čudnovatom vijetnamskom restoranu je hrana. To je toliko ukusno i slasno, da vam ne mogu opisati! Ako ste ljubitelj kineske ili njoj slične hrane, onda će vas hrana u Le Shakeru oduševiti.

Najbolje spring rolls u gradu

Nipošto tamo nemojte zaobići njihove čuvene spring rolls od povrća koje su tako nevjerovatne, da vam se čini da biste ih mogli pojesti 20! I danas drže reputaciju jednih od najboljih rolnica u gradu Londonu. Međutim, previše je drugih milina na jelovniku da ne biste i njih probali. Crispy sea weed je nešto nalik prženim travkama u zdjelici za koje u prvi mah ne biste ni pomislili da je jestivo, ali kad probate, reći ćete samo “mmmm…”. Njihova aromatična hrskava patka također je zakon - topi se u ustima! Serviraju je kao i Kinezi: u komadima na pladnju (možete naručiti ¼ ili ½ ili cijelu patku, ali ako naručujete i druga jela, četvrtina će vam biti dovoljna), uz tanke palačinke, soja sos i tanko na rezance isjeckani krastavac i mladi luk. Sjajno!

Nudle ili riža nude se na mnogo raznih načina, a ja sam uzela rižu prženu s jajima i mladim lukom koja je fina i kao samostalno jelo. Probali smo i njihovu teletinu sa shitake gljivama te škampe, i sve, zaista sve je bilo izvanredno.

Koktel bar

Kutak u barskom dijelu

Ocjena

Cijene hrane su bile ok, prosječne, nalik većini kineskih restorana, samo još uvijek moram dokučiti šta je to što vijetnamsku kuhinju odvaja od kineske jer ovo što nude u Le Shakeru vrlo je nalik kineskim jelima. Bez obzira na šta podsjeća, ovo je tako fina hrana i tako se lijepo osjećate i dok je jedete i kad ste završili, da vrijedi probati u svakom slučaju! Čak vrijedi i onog kičastog dekora i drugih malih zamjerki koje bismo im mogli naći, kao primjerice cijene koktela (Flaming Ferrari, njihov najpoznatiji koktel, košta £17).

Ovo je mjesto za one koji zaista uživaju u ukusnoj hrani, a još ako se pogodi da tamo zalutate kad je živahno, imat ćete vrlo živopisnu večer! Bar radi do 2 ujutro, a i hrana se može naručiti do 23:20h (?!), što je dodatni razlog zašto mnogi tamo navrate vikendom, posebno nakon 22h. S obzirom da je ovo mjesto ipak u mondenom Chelseaju, može se lako desiti i da zaluta poneki celebrity, kao npr. Hugh Grant koji navrati koji put.

Napomena: Ako volite koktele, preporučujem da probate njihov Strawberry Daiquiri - top klasa!

Gaucho, 64 Heath Street, Hampstead, London NW3 1DN, rezervacije: (+44) 0207 431 8222 ili hampstead@gauchorestaurants.com

Tango Argentino i stejkovi na sto načina

Ako razmišljate o dobrom, sočnom stejku, onda je Argentina jedna od prvih asocijacija. A ako ste u Londonu i poželite pojesti jedan takav pravi, dobri stejk na argentinski način, u finom i modernom ambijentu, onda vam nema druge nego uputiti se u jedan od londonskih Gaucho restorana (naime, ima ih više).  Kvalitet mesa je zagarantiran i svaki stejk doprema se ravno iz Argentine, pa nema sumnje u autentičnost.

Piše iz Londona: Sara Krajina

 Gaucho je lanac moderno opremljenih, povelikih argentinskih restorana koji se nalaze na više lokacija u Londonu: u sklopu O2 arene, na Piccadillyju, Richmondu, Tower Bridgeu, u Sloane Avenue itd, a moja malenkost posjetila ih je na dvije lokacije.

Prvi posjet bio je na večeri u Gauchu na mirnom Hampsteadu, finćukastom naselju u sjeverozapadnom Londonu. Budući da je Hampstead više nalik uspavanom, ljupkom seocetu nego vibrirajućem, urbanom Londonu, onda je sasvim dobro da je živahni Gaucho i tamo smješten, da malo razdrma atmosferu. A živahno jeste, ne samo zbog muzike nego i interijera. Budući da stejkovi koji su glavno obilježje ovih restorana potiču, jakako, od krava, onda je tema krava posvuda - stolice i dijelovi namještaja i zidova presvučeni su materijalom kravljeg uzorka, tako da ne možete da ih ne primijetite. Kako ovo kaubojsko “yiiii - ha!” dizajnersko rješenje ne bi stvorilo potpuno ruralnu, rančersku atmosferu, interijeru su dodati glamurozni, moderni detalji, poput upečatljivih chandelier kristalnih lustera, staklenih lampi, velikih, elegantnih cvjetnih aranžmana u visokim vazama, kožnih separea i vrlo modernog šanka ravnih linija.

Muzika je također u argentinskom duhu, vrlo živa i glasna u večernjim satima, a uglavnom puštaju moderne verzije tanga, tzv. electrotango (”vibra i strast underground Buenos Airesa”) kojeg vikendom pušta DJ u sklopu “Buena Vida” večeri. Ako ste pošli na mirnu večeru uz ćaskanje, zaboravite! Ništa od toga u hampsteadskom Gaucho jer glasna muzika je dio večernje atmosfere koju ovdje svjesno nastoje održati, radnog naziva “veselo”. Piju se tu i kokteli, a očigledno je namjera vlasnika da ovi restorani budu i mjesto za izlazak i zabavu, a ne samo za jesti. Očigledno im i uspijeva, jer ovo su vrlo popularni i dobro posjećeni restorani.

Mirniji ručak u Gaucho Piccadilly

Ručak u Gauchu, što je bio moj drugi posjet, nešto je drugačija stvar. Restoran na Piccadillyju u Swallow Streetu još je elegantniji nego onaj na Hampsteadu, sa velikim predvorjem, recepcijom/garderobom, uz osoblje koje vam otvara vrata i prati vas do stola na spratu do kojeg vodi glamurozno stepenište. Interijer je urađen po istom konceptu kao i u svim Gaucho restoranima, s jednakim “muuu..” motivima, ali je ova prostorija zbog samog rasporeda i puno prozora nešto svjetlija i vedrija nego na Hampsteadu. Veliko je ovo mjesto, sa puno stolova, ali i sa puno gostiju čak i za vrijeme kasnog ručka (mi smo došli oko 15.30h).

Gaucho, 25 Swallow Street, Piccadilly, London, W1B 4DJ, rezervacije: (++44) 0207 734 4040 ili piccadilly@gauchorestaurants.com

Steak: velik, veći, najveći

Nisam provela puno vremena po američkim ili južno-američkim restoranima, pa ne znam je li to tako svugdje običaj, ali stejkovi koji se ovdje nude su neviđeno veliki ili debeli, ili veliki i debeli istovremeno! Prvo vam priđe konobar sa pladnjem punim svježih stejkova i pokaže vam sve što se nudi. Onda vam krene objašnjavati koji je koji i zbog čega je svaki od njih dobar. Nas je na Hampsteadu poslužila slatka konobarica, ali ne tako vrsna u engleskom jeziku, pritom još i vrlo stidljiva i tihog glasa, pa premda se jadna satrala da mi objasni razlike između stejkova na tacni, jedva da sam je išta razumjela. Konobar koji nas je poslužio na Piccadillyju, iako i on očito nije bio profesionalac, solidno je odradio svoj posao.

Puno važnije, stejkovi su izgledali sve bolji od boljeg, pa sam nekako odmah zaključila da se ne mogu puno prevariti šta god da odaberem. Odabrali smo jedan Bife de Chorizo (sirloin, £20) i jedan Bife de Lomo (filet, £28.50) stejk, oba srednje veličine (od po 300g). Za startere smo uzeli Empanadas - kombinaciju od nekoliko malih porcija tradicionalnih argentinskih lisnatih tijesta sa raznim punjenjima (svaki £4.50) koje su nam poslužili sa nekoliko raznih umaka. Naručili smo i bocu kućnog, crvenog vina koje je bilo dosta fino, a i prilično razumne cijene (oko £20).

Za ručak smo naručili ipak manje porcije bifteka, bez predjela jer nismo bili baš toliko gladni, a svakako su nam odmah poslužili svježa, mala peciva s puterom i slasnim umakom od maslinovog ulja, chili papričica, peršuna i drugih sastojaka koji je bio izvrstan.

 “Al fresco” - vani i unutra

Starteri su bili zanimljivi i ukusni, mada mogu mirno živjeti i bez njih, ali stejkovi su zaista bili odlični. Ko voli stejkove, ovdje će se zaista obradovati. Inače, ovdje nude i dosta velik izbor jela sa roštilja, posebno za jesti “al fresco” jer tvrde da je moguće sjediti i napolju (50 mjesta) za toplog vremena.

Na Hampsteadu su se bili malo zanijeli pa su raspalili jaku klimu koja je nakon nekog vremena postala i neugodna, dok je na Piccadillyju bilo sasvim ugodno. Mala napomena: toaleti su im uredni i fini, ali jako mračni, pa pripazite da se ne zabijete u nešto. Dame koje namjeravaju popraviti šminku nemaju druge nego da to urade za stolom, s obzirom da su velike šanse da će u mraku toaleta nakarminati obraz i zube umjesto usana…

Gaucho nudi i proširenu vinsku listu, sa velikim izborom vina razvrstanim po državama ili sortama, a dosta je dobro i njihovo kućno crveno vino, dobro paše uz stejk, pa ga preporučujem.

Sve u svemu, ovo je neobično, šareno mjesto, puno kravljih obilježja, interesantnog i živahnog ambijenta te izvrsnih stejkova, pa ako vam je do super odreska i imate dobro svjetlo na mobitelu da vam osvijetli put do toaleta, onda se zaputite u neki od ovih popularnih argentinskih restorana u Londonu.