The Class Rooms, 26 Tudor Street, City, London EC4Y 0AY, rezervacije: (+44) 0207 822 2330 ili info@theclass-rooms.co.uk

Mjesto sa stilom u londonskom Cityju

Kada se spustite do rijeke Temze i prošetate između Templea i Blackfriarsa, skrenite lijevo u srce londonskog Cityja pa svratite na ručak, večeru ili koktel u The Class Rooms. Tamo će vas dočekati grandiozni hol i recepcija, potom vrlo cool bar i zlatni kauči u lounge prostoriji, te ukusni interijer Silver Rooma u restoranu. Povrh toga, dočekat će vas veoma ljubazno i srdačno osoblje, a vrlo moguće i gazdarice, dvije šarmantne mlade dame iz Sarajeva, Iris i Ines.

Piše iz Londona: Sara Krajina Jazvić

Kokteli sa začinima i tekuća hrana
The Class Rooms je jedno od najljepših mjesta za piće ili jelo u Cityju, poslovnom centru Londona, a već kad uđete dočekat će vas srdačni portir u mramornom holu koji će vas odvesti do bara ili restorana. Moderni i ukusni interijer osmislile su same vlasnice, a pored lijepe estetike, mjesto zrači i nekom pozitivnom energijom. Ovdje ljudi dolaze ne samo na ručak ili večeru, već često i na koktele koji su zaista izvrsni i inovativni, što ne čudi s obzirom da ih prave vrhunski koktel majstori. Preporučujem da probate „tasting cocktail menu” koji se sastoji od nekoliko različitih koktela serviranih u „shot” čašama na dasci, pa da se lakše odlučite s kojim ćete nastaviti dalje. Svi su dobri, ali meni se posebno svidio onaj sa bosiljkom! Općenito su im jako zanimljivi i fini kokteli sa začinima, pa slobodno probajte i neki sa biberom, a možete se odlučiti i za jednu od „liquid food” varijanti, poput tekućeg tiramisua ili kolača sa sirom. Vrlo maštovito, zanimljivo i napredno! Često ovdje dolaze i grupe ljudi na privatni party ili team building, pa se takmiče u spravljanju hrane ili koktela po principu kuharske emisije „Hell’s Kitchen”.

Tasting kokteli

Cijelo mjesto je jako veliko, a bit će i još znatno veće kad osposobe ogroman podrumski prostor koji se sada adaptira. Pored toga što je ovo izvrsna kota za partyje, bit će to i prava škola kako i sam naziv mjesta kaže, jer osnovni fokus The Class Roomsa je njihova kulinarska akademija. Održavat će se tu razni kulinarski kursevi za razne nivoe znanja, a za svaki savladani nivo polaznici će dobiti validne certifikate.

Dobra hrana
Gosti koji ovdje dolaze pretežno su ljudi koji rade u okruženju, a to su mahom bankari, advokati i dr., dok se u samoj zgradi u kojoj se restoran nalazi nekada štampala poznata dnevna novina, The Daily Mail. S obzirom na klijentelu i oblast u kojoj se nalazi, restoran vikendom ne radi jer City i inače nije mjesto za noćne vikend-izlaske. Ako dolazite podzemnom željeznicom, najbliže stanice su Blackfriars ili Temple.

Moderni bar

Ljubaznu uslugu prati i dobra hrana, pa smo tako uživali u predjelu od paketića lisnatog tijesta punjenog krastavcem i kozjim sirom, u umaku od jogurta i mente (£6,95) te carpacciu od pačjeg mesa sa tikvom i gljivama (£7,75). Jednako dobro bilo je i glavno jelo: janjeći odrezak sa pireom od slatkog krompira, mahunama i crvenim vinom (£19,25) i „rib-eye” biftek sa roštilja sa krompirićima, mahunama i cveklom (£18,95). Poseban raj za nepce bio je desert za dvoje, čokoladni fondue sa raznim keksićima za umakanje u toplu, rastopljenu čokoladu (£10).

Iris Boroša, Ines di Lorenzo Boroša i Sara Krajina Jazvić

Ocjena
Ovo je mjesto za svaku preporuku: lijepo, maštovito, sa dobrom i ljubaznom uslugom, super koktelima i jako dobrom hranom. Čak su i cijene prilično ok s obzirom na londonski prosjek, a mi smo naručili najskuplja jela (ostala glavna jela koštaju od £13 do £18, dok ćete za predjela i deserte većinom platiti oko £6,50-£7,50). Svakako ga posjetite!

Sketch, 9 Conduit Street, London W1S 2XG, rezervacije: (+44) 0207 659 4500 ili www.sketch.uk.com

Sketch je jedno od najpopularnijih mjesta za izaći u gradu, a sastoji se od bara (The Parlour), restorana (Gallery) i još jednog, mega skupog restorana na katu (Lecture Room & Library).

Piše iz Londona: Sara Krajina Jazvić

Otkačeni dizajn, lude dekoracije i famozni WC

Sketch je vrlo veliko mjesto koje se sastoji od nekoliko sala, a u srcu je Londona (kod Regent Streeta) i vrlo je moderno, pa ne čudi što je uvijek na listi najpopularnijih mjesta za večernji izlazak. Za restorane obavezno rezervirajte mjesta, a ako želite samo izaći na piće u bar The Parlour, dođite ranije i u manjim grupama, inače moguće da vas neće pustiti da uđete - posebno se zagužva iza 21h, pa ako se odlučite ostati i čekati, najbolje da vas je dvoje ili troje. Oni koji ovdje često dolaze mogu postati i članovi, pa onda nemaju brige sa ulaskom, dokle god plaćaju njihovu godišnju članarinu.

Neobični interijer

Spremite se i na to da je sve prilično skupo, a o cijenama u restoranu na katu da i ne govorimo. Stoga, ako ste mislili počastiti društvo izlaskom u Londonu, ne vodite ih u Sketch! S druge strane, ako želite vidjeti vrlo neobičan interijer i naići na cool londonsku škvadru, onda je ovo mjesto pravi izbor. Ovdje zalaze većinom mlađi, moderni, poslovni ljudi, posebno medijaši, ljudi iz marketinga, umjetnici, pisci, modni mačori te poneki celebrity. U njihovim restoranima još nisam bila, ali s obzirom na cijene, za pretpostaviti je da tamo zalaze samo oni sa dubokim džepom.

Bar je podijeljen u dva dijela: prvi dio kad uđete lijevo, a drugi dio se nalazi na kraju, kad prođete kroz restoran Gallery i on se najčešće iznajmljuje za privatne zabave. Prvi dio je veći, ali drugi je zanimljiviji jer možete pregledati cijelu restoransku salu koja je jedna od najmodernijih u Londonu - imate dojam da ste na nekom foto sessionu, sa raznim svjetlima, video zidovima, čudnom muzikom koju pušta DJ, otmjenom klijentelom i vrlo ljepuškastim osobljem. Nezaobilazan doživljaj u Sketchu su i njihovi otkačeni WC-i, pa ih obavezno pregledajte. Rađeni su u obliku Faberge jaja, sve su kabine odvojene i sve je u potpuno bijelom. Cijelo mjesto je puno neobičnih statua, poput one na kojoj se psi pare, a nemojte se začuditi ni ako se osoblje rukuje s vama te vas oslovi sa „Mr X” i „Miss X”.

WC-i po kojima je Sketch poznat

Kokteli čudnih naziva

Ništa manje uvrnuti nisu ni njihovi kokteli, pa se tako nazivaju „Lord Mayor’s carriage” (od ruma sa esencijom narandže i Armagnaca) ili „Butterfly catcher” (džin, sok ružičastog grejpa, brandy od kupina i sirup od zove). Nude se i razna vina na čašu, a pića poput votke-tonika koštaju oko 10 funti.

Ocjena

Ovo je zabavno i neobično mjesto u svakom smislu, pa ako vam je dosadila uobičajena ponuda kafića i barova, a imate koju funtu viška u džepu, onda obavezno navratite - ostavlja dubok dojam. U kojoj mjeri je sve tamo drugačije i šašavo, pogledajte već na njihovom web sajtu.

Sudija svirao ofsajd (iliti „opsajd”, kako ga kod nas od milja zovu), muški se nerviraju, žene (većinom) ne kontaju, pa se muški još malo iznerviraju kako ove ne kontaju, i eto ti svađe… Groznica je to Svjetskog prventstva u fudbalu na koju niko nije imun, pa sad, kako koga potrefi. 

Piše: Sara Krajina

Korneri i penali

Nije ženama lako u to vrijeme, zaista. Dok su utakmice na TV-u, one su zadnja rupa na svirali i premda će malo koja znati reći definiciju ofsajda, počesto se i same u njemu nađu. Recimo, kad se muvaju ispred ekrana dok muški gledaju tekmu ili kad ga pita nešto taman kad ovi izvode korner (a ona u sebi razmišlja, „zar mu je taj korner važniji od mene? A nije čak ni penal!”). Ili, ne daj Bože da se uhvati daljinskog, a na ekranu 88. minuta i rezultat 1:1… Situacija visokog rizika!

Neke bi se rado pridružile svojim testosteronskim prijateljima po onoj čuvenoj „ako ih već ne možeš pobijediti…”, ali valja ugajguliti sva ta pravila. Ko je linijski sudac, kako to hoda s kartonima, slobodni udarci, produžeci… Svega tu ima, pa nije lako, pogotovo što iz ženske perspektive to najčešće izgleda ovako: 20 muškaraca naganjaju loptu kao mahniti, s kraja na kraj terena, a dvojica stoje na golovima i stalno nešto cupkaju lijevo-desno, pa tako 90 minuta. U čemu je fazon? Međutim, ispadaju iz igre ako to naglas kažu (sudija svirao crveni!), pa se onda koncentriraju na ono što im bolje ide od ruke. „Jao, vidi što su im lijepi dresovi, baš sam tražila haljinu u toj nijansi plave, isto kao ovi Grci…”, a na to čuješ njega kako prezrivo odvraća, „Argentina, ženska glavo, kakva Grčka! Ne znaš ni boje!”. I tako nikako na zelenu granu ili zeleni travnjak, prigodnije rečeno…

1:0 za mene

Teško je ženama u vrijeme nogometnog ludila, to je jasno. Međutim, ima i jedno pametno rješenje: dok je njima utakmica, dotle je ženama vremena za sebe! Pa, drage naše fudbalski-sluđene žene, ako već niste iskreno zainteresirane za tu najvažniju sporednu stvar na svijetu, a vi se lijepo manite kukanja i gledajte svoj posao! Eto vam vremena za prijateljice, telefoniranje, dotjerivanje, kafice, shopping ili makar izležavanje - šta god da vas veseli. Vi svoje, on svoje, na kraju svi sretni, rezultat neriješen na obostrano zadovoljstvo! Živio nogomet!

Hush, 8 Lancashire Court, Brook Street, Mayfair, London W1S 1EY, rezervacije: (+44) 0207 659 1500 ili info@hush.co.uk

Posh mjesto koje se ipak mora još malo dokazati

Braserija/restoran na Mayfairu, sakriven od buke i smoga velikog grada, a opet na par koraka od čuvene Bond Street, ovo mjesto sa lijepim, starinskim dvorištem i puno dnevnog svjetla, nije loša kota za ručak u gradu, pogotovo ljeti.

Piše iz Londona: Sara Krajina

Pitoreskno dvorište i srebrna soba

Sakriven u pitoresknom dvorištu sa starinskom kaldrmom, Hush se sastoji od velikog bara i restorana. Poveliki bar je vrlo popularan među gradskim šminkerima, kako zbog dobre lokacije (u neposrednoj blizini nalazi se i nekoliko drugih barova i pubova, pa je idealno pozicioniran za „šmekanje”), tako i zbog sofisticiranog, modernog stila i zanimljivih pića. Ovdje se često piju šampanjac i dobra vina te brojni cool kokteli, od kojih su najpopularniji Pink Mojito i Martini od kruške i cimeta, a cijene se kreću od £9 naviše. Za barom možete naručiti i neki mali snek (npr. falafel, tuna sashimi itd.). Imaju i posebnu prostoriju zvanu Budoir u koju stane 15 ljudi, pa je pogodna za privatna družanja u većoj grupi.

Restoran se nalazi na prvom katu, u prostoriji koju zovu Silver Room, sofisticiranog ali malo hladnjikavog interijera u boji srebra, kako joj i samo ime kaže. Usluga je dosta dobra, ambijent je ugodan, a klijentela se većinom sastoji od romantičnih parova. Jedino je WC malo podalje od sale, pa morate malo prohodati do njega, a ako želite zapaliti cigaretu, onda morate izaći van u dvorište, pa tako stalno uz stepenice, niz stepenice… Premda, tačno preko puta nalazi se Armanijeva trgovina za stvari za kuću, pa možete malo razgledati izlog. Ljeti je najzgodnije večerati al fresco, ukoliko pak vrijeme to dozvoljava jer ovo je ipak Engleska.

Silver room

Moderan evropski i pomalo zbunjen jelovnik

Za predjelo u Hushu možete naručiti na primjer supu od graška (£5,50), koktel salatu od račića (£12,50), šparoge Mimosa (£10,50) ili možda goveđi carpaccio u stilu „Harry’s bara” (£13,50), a meni je bila fina salata od dorsetskog raka sa avokadom (£12,50). Za glavno jelo nudi se svega oko 12 jela, među kojima pored steakova i kotleta možete kušati i morsku hranu, kao npr. školjke u teći sa taragonom (£13,50), riblje kolače od lososa sa kaparima i paradajz sosom (£16,50) ili brancina (£18,50). Ja sam se lijepo provela sa telećim kotletom sa divljim gljivama i ruzmarinom, ujedno i najskupljim artiklom na meniju (£29,50), ali i vrlo obimnim. Nudi se i Hush hamburger, samo ne znam koliko vrijedi plaćati £12,50 za nešto tako obično kao što je hamburger. Imaju i fin izbor dodatnih priloga ili malih porcija (npr. lignje u tartar sosu, razno povrće ili vrlo popularni pomfrit koji sam zapazila za gotovo svakim stolom). Svoju kuhinju nazivaju „modernom evropskom”, ali za mene je ona bila malo više neodređena, nejasno definirana. Primjećujem i da  restoran nije bio baš pun, premda je bila subota veče, i premda je vrvilo od ljudi u baru ispod.

Ocjena

Ovo jeste posh, moderan restoran sa korektnom hranom i uslugom, na super lokaciji, ali cijene su mu malo jače nego što bi trebale biti, a i fali mu onaj neki faktor X da bi spadao u kategoriju super zanimljivih restorana. Fali mu možda neke malo topline, određeniji meni i bolje cijene ili barem bolja cjelokupna ponuda za postojeće cijene. Preporučila bih ga kao dobru lokaciju u gradu, posebno ljeti kad se može sjediti vani jer okolina mu je zanimljiva, a i Silver Room je pogodan za intimne parove koji žele u miru razgovarati. Ako ste za uzbudljiviju varijantu, bilo atmosferom ili jelovnikom, onda ovo definitivno nije prvi niti pravi izbor, izuzev ako ne želite samo izaći na piće u njihov bar koji je vrlo živahan i pun mlađih ljudi.

Hush bar

Junske nevjeste navodno su najsretnije. Još su sretnije ako nose „nešto novo, nešto staro, nešto posuđeno i nešto plavo”. Posebno su sretne ako uopšte stignu naći vremena da se udaju s mirom…

Piše: Sara Krajina

Organizacija vjenčanja kao vojni manevar

Svi smo nekad čuli kako slavni ljudi znaju reći da nemaju vremena za vjenčanje od silnih obaveza, pa bismo prezrivo frknuli nosom i pomislili, čuj nemaju vremena, kakva glupost! Nisam vjerovala dok se evo i sama nisam zatekla s istim problemom. Da, dragi moji čitaoci, došlo je vrijeme da i vaša urednica izgovori sudbonosno „da”, samo ako, hm, nađe malo vremena da se pojavi na zadatoj lokaciji u zadati čas… Nije bez razloga što vjenčanja stoje na listi od top 5 najstresnijih stvari u životu, jer organizacija vjenčanja zahtijeva stratešku viziju dobrog generala, slobodno vrijeme besposličara i čvrstu vjeru u ljubav. Oni koji nisu sigurni zbog čega se žene, bolje da i ne pokušavaju, jer toliko je detalja i prepreka na putu od prosidbe do oltara, da opstanu samo oni što se baš žele vjenčati. Staza posuta ružinim laticama lijep je prizor, ali valja do njeg’ stići…

Recimo, ne biste vjerovali kako se „malo, skromno vjenčanje u krugu najbliže porodice i prijatelja od 50-tak članova” lako pretvori u smotru od 120 ljudi, a lista još nije finalna… Šta sa jelovnikom, da li švedski sto ili bečka posluga, koja vrsta pozivnica i da li ih uopšte slati, koje cvijeće i koji dekor prostorije, kakva vjenčanica i šta ako se udebljam, kakav nakit i koje boje odijelo, šta sa smještajem ljudi koji, šta sa djecom, šta za frizuru i šminku, gdje naći konfete, koja muzika… Ludilo mozga! Lista stvari za osmisliti, istražiti, pripremiti i realizirati nevjerovatno je duga i zamršena, dileme se množe na svakom ćošku, ne znaš je li gore kad nema izbora ili je izbor prevelik, a valja sve to riješiti sa samo četiri ruke i sa dvije glave jer ipak su glavni i odgovorni za sve ovo mladoženja i mlada. Njima je „na obraz”, a osim toga, svako sebi želi vjenčanje iz snova.

Kad svane dan vjenčanja

Sretan je makar onaj par kod kojeg se „ona kaže” i „on kaže” ne razlikuju previše, jer ko bi se još u tom rasulu borio i oko različitih vizija nje i njega. Složna braća kuću grade (ili tako nešto), a jedino složni mladenci izguraju do kraja. Da bi na uzbrdici nosili dodatni teret, nije organizacija vjenčanja jedina obaveza koju mladenci imaju, jer u većini slučajeva oboje rade i imaju tonu drugih obaveza. Valja sve to izdržati i nadati se najboljem jer uspomene sa vjenčanja ostaju zauvijek, toga smo svjesni tokom cijelog procesa. Ipak, da nije sve tako negativno, pokaže se u jednom prelomnom trenutku kad stvari počnu sjedati na svoje mjesto: kad se mladenka po prvi put ugleda u vjenčanici i ostane bez daha, kad se svi prijatelji počnu nuditi za pomoć, kad pozivnica o kojoj ste danima dumali zapravo divno izgleda, kad vas svi pitaju „a šta da obučem za vaše vjenčanje?”, kad se svi vesele i s nestrpljenjem iščekuju taj uzbudljivi dan-D. Posebno kad shvatite da niko nema tolika očekivanja od vašeg vjenčanja koliko vi sami, pa ako se i potkrade koja greška, ne samo da vam niko neće zamjeriti nego će čak možda i dodati malo šarma cijeloj situaciji! Lijepo je kad znate da su ljudi zbog vas sretni, a onda shvatite da ste sretni i vi sami, da će cijela gungula oko organizacije proći, i da jedva čekate kad će osvanuti taj lijepi junski dan, dan vjenčanja. Živjeli mladenci!

Galvin Bistrot De Luxe, 66 Baker Street, London W1U 7DJ, rezervacije: (+44) 0207 935 4007 ili rezervirajte online na www.galvinrestaurants.com

Bistrot De Luxe

Ukoliko volite mjesta sa francuskim šmekom, onda je ovo restoran za vas! Bistro restoran u čuvenoj ulici Sherlocka Holmesa, Baker Streetu, šarmantno je odredište za ugodnu i ne preskupu večeru u okruženju koje je lijepa mješavina modernog i tradicionalnog francuskog stila. Dobra hrana i ljubazno osoblje dodatni su njegovi aduti.

Piše iz Londona: Sara Krajina

Nagrađivan s razlogom

Premda nije star restoran (postoji tek od 2004.), već je itekako na dobrom glasu. 2006. časopis Tatler mu je dodijelio Tatler Restaurant Award za najbolji noviji restoran, a iste godine dobio je i AA rosettu za najbolji restoran te godine. Tri godine kasnije dobio je i nagradu za Izvrsnost među francuskim restoranima u Londonu. Nije ni čudo, jer njegov dobar koncept i ponudu vješto su osmislili njegovi vlasnici, braća Chris i Jeff Galvin, chefovi sa Michelin zvjezdicom.

Poznati su i po tome što određena jela drže na jelovniku od kad su otvorili ovaj restoran: predjelo lazanju sa rakovima u bogatom sosu od putera, te njihov izvrsni desert od kruške, Tarte Tatin. Mnogi se slažu da su njihova jela jednostavno pripremljena, a naprosto sjajna, a ponuda je bazirana na sezoni. Drže i do prezentacije, pa je tako svaki tanjir ugodan i za oko.

Braća Chris i Jeff Galvin

Zanimljivost: Zanimljivo je da su stolovi u Galvinu postavljeni prilično blizu jedan drugoga, ali lijepo obučenoj klijenteli to uopće ne smeta. Povremeno sudaranje laktovima samo dodaje još malo pozitivnih vibracija ovom mjestu koje zrači nekom finom energijom.

Za dobar ručak ili večeru u toku sedmice u Galvinu ćete izdvojiti vrlo povoljnih £15,50 za set ručak od 3 jela ili £17,50 za set večeru od tri jela.

Francuski šik

Drvene stolice i uštirkani bijeli stolnjaci čine interijer ovog restorana ugodnim - baš onako kako su nekad dobri restorani izgledali. Jednostavna je to elegancija koja budi povjerenje da ćete ovdje dobro večerati. Tako je i bilo. Vaša se urednica odlučila na pravu francusku gastro avanturu: puževe „Escargot à la bourguignonne” u sosu od putera, bijelog luka i peršuna za predjelo (£7,50 za 6 kom ili £12,50 za 12 kom) te Gressingham pačja prsa sa bok choiem u dressingu od meda i soje (£16,50). Inače, najskuplje glavno jelo im je £19,00, što je puno manje nego londonski prosjek i nego što biste očekivali od ovako šik restorana.

Jednostavna elegancija interijera

Hrana je bila zaista izvrsna, jedino je bio mali problem sa puževima, po principu „nije žvaka za seljaka”. Naime, oni dođu u svojoj kućici, utopljeni u pomenutim sastojcima, predviđeni da se vade altakom za vađenje puževa. No, nije to baš tako lako kako se čini, pa sam umalo doživjela Julia Roberts momenat iz „Pretty Woman” kada je, huda i neiskusna, katapultirala puža. Zeznuto je to što da biste uspješno izvadili meso iz kućice, nju bi trebalo pridržavati, međutim, kućica dođe toliko vrela, a meso je toliko sklisko, da je to bilo prosto nemoguće. Ljubazni konobar odmah je sa smiješkom pritrčao i ponudio pomoć koju sam rado prihvatila, pa je vješto vadio jednog po jednog puža (nisam mu dala da ode dok ih sve ne povadi!). Njegov znalački smiješak dao mi je do znanja da očito nisam ni prva ni posljednja koja se tako provela sa ovim jelom. Kad su jednom konačno „izašli” iz svojih kućica, pužići su bili neodoljivog okusa, pa ih toplo preporučujem.

Ocjena

Ovo je bilo mjesto sasvim po mojoj mjeri, udobno, lijepo, sa izvrsnom hranom, vinom, uslugom i dobrim cijenama. Ima nešto u tim izvanredno čistim bijelim stolnjacima koji ulijevaju povjerenje, jer evo iznova i iznova, baš na takvim mjestima gdje je higijena na visokom nivou, zaista i dobro objedujem. Valjda oni koji vode računa o detaljima, vode još i više računa o većim stvarima, kao što je dobro jelo.

Sara s društvom na večeri u Galvinu

Le Gavroche, 43 Upper Brook Street, Mayfair, London W1K 7QR, rezervacije: (+44) 0207 499 1826 ili bookings@le-gavroche.com

Jedan od najboljih londonskih restorana, sa 2 Michelin zvjezdice

London je prepun dobrih restorana, a među elitno društvo od top 10 najboljih restorana ili „tešku kategoriju” svakako spada Le Gavroche, restoran sa finom francuskom kuhinjom i još finijim vinima. „Radim naporno koliko mogu, samo da bih jednoga dana mogao priuštiti da jedem u Le Gavrochu svake sedmice!”, izjavio je jedan od fanova ovog respektabilnog restorana.

Piše iz Londona: Sara Krajina

Haute cuisine - visoka francuska gastronomija

Le Gavroche je hram visoke francuske gastronomije, one koju zovu haute cuisine, prestižnu po svakom kriteriju, a čak i najoštriji kritičari se slažu da je ovo jedino mjesto u Londonu gdje se nudi takva majstorija od jela, pripremljena takvim nevjerovatnim kuharskim tehnikama. Prosto vas tjera da se ponovo vratite i kušate još neku neodoljivu kombinaciju, pa makar dospjeli u dugove - ovdje nema ništa jeftino, tu riječ skoro pa smatraju vulgarnom. Pokazatelj u kojoj mjeri je ovdje ne-jeftino je prosječna cijena večere po osobi od skoro ravno £100 - i to bez vina ili bilo kakvog pića! Pa ako krenete zbrajati cijenu večere za dvoje uz neku pristojnu bocu vina, lako dođete do cifre od koje vam se zamanta u glavi…

Jedno od jela u Le Gavroche

Cijene su paprene, ali šta da se radi, takav kvalitet mora da košta, i kao i svaki drugi luksuz, nije pristupačan svakome. Ovdje se jedu jela poput moussea od jastoga sa kavijarom i sosom od šampanjca i putera ili teleći filet sa foie gras-om uz sos od porta i sir sa tartufima, te nevjerovatna jela od patke i zeca. Stoga me nije začudilo kada sam za našeg posjeta zapazila kako je prosjek starosti gostiju prilično visok - većinom sve sijede glave, s pomagalima za čitanje jelovnika (pored vlastitih naočala, starijim gostima osoblje je donosilo i male baterije da u onom polu-mraku restoran sale mogu razabrati šta je šta). Tek tu i tamo zatekli smo poneki mlađi par, a naša mala ekipa od 5 članova bila je definitivno jedna od najmlađih, premda, objektivno govoreći, ni mi nismo nikakve proljetne cvjećke… (Premda smo u najboljim godinama…)

 Prvoklasna usluga

Druga stvar po kojoj ovaj restoran vodi za glavu i prsa nad drugima je izuzetna usluga. Takav angažman od osoblja još nisam nigdje doživjela - diskretni i tihi kao sjene, uslužni do krajnjih granica, zapažaju svaki detalj, stvore se niotkuda kao nekom magijom kad ti trebaju, a onda jednako tako misteriozno nestanu da ne smetaju. Zaista nevjerovatno! I kritičari se slažu da bi svi ostali trebali učiti od Le Gavroche osoblja o kvaliteti usluge.

Zapanjuje i količina takoreći enciklopedijskog znanja koje imaju njihovi sommelieri, a koji će vam do detalja objasniti osobine bilo kojeg od preko 2.000 različitih vina na ponudi! Jedino je malo smiješno slušati ove mahom francuske konobare i sommeliere kako vam na brzom, ali vrlo francuskom engleskom objašnjavaju porijeklo i karakteristike vina - podsjetiše me na seriju „Alo, alo” sa svojim „Zis iz supheme vajn fhom hežon Bordeaux…”.

Da bi stvari bile zabavnije, posluživale su nas između ostalih dvije identične blizanke konobarice, sa apsolutno istim uniformama, frizurama pa čak i naočalama! Trebalo nam je neko vrijeme da shvatimo šta se dešava i da se zapravo radi o dvije žene, jer samo što bi nestala sa lijeve strane, stvorila bi nam se sa desne a da nam nije bilo jasno kako joj to uspijeva…

Glavni chef i vlasnik, Michel Roux

Restoran starog kova - sako obavezan!

Po izgledu, ovo je restoran starog kova: dekor u tamno-zelenoj boji, nalik salonima engleskih „country” kuća, kifle, okrugli stolovi, puno srebrnine po stolovima - sve sami simboli Francuske (pijetao, puž, ribe, žaba, patka itd.), elegantni detalji, besprijekorno čisti i ispeglani bijeli stolnjaci, vrlo prigušena svjetla i tišina kao u biblioteci. Malo me je u početku tolika tišina i unervozila jer te tjera da šapćeš premda nisi siguran zašto, ali atmosfera se s vremenom postepeno pojačavala i uskoro je mjesto oživjelo sa tipičnim restoranskim žamorom.

Restoran nije previše velik, stane tu oko 70 ljudi što je nekako taman - da je veći, ne bi valjalo. Nalazi se u Mayfairu, premda je do 1981. bio na Chelseaju, a inače ovo je dosta stari restoran (postoji još od 1967.) kojeg su osnovali Albert i Michel Roux, otac i sin, inače obojica vrhunski kuhari. Michel je preuzeo vođenje kuhinje od 1991., pa je nastavio tamo gdje je otac stao, s kreiranjem sezonskog menija sa klasičnim (očevim) i modernim (njegovim) francuskim jelima, uz taj čuveni Le Gavroche dodir koji ova jela čini posebnim. Objavio je i pet knjiga, a možda najbolja među njima je „Le Gavroche Cookbook” u kojoj je preko 200 recepata koji prate povijest restorana od osnutka pa do danas.

Francuski simboli na stolovima

 O samim jelima saznajte više u junskom izdanju časopisa Gusto gdje vam donosim reportažu sa „Tasting menu večere u Le Gavrocheu” - nešto nezaboravno!

 Napomena: Ovo je restoran u koji trebate doći elegantno odjeveni, a muškarci su obavezni obući sako.

 Ocjena

Mi smo uživali u zaista nezaboravnoj noći, s predivnom hranom i vinima (uz svako jelo dobivali smo različito, odgovarajuće vino), perfektnoj usluzi, prezentaciji i atmosferi koja je bila na kraju i puno živahnija nego što bi se očekivalo od ovako visoko plasiranog restorana. Ovo je s razlogom nagrađivan i cijenjen restoran, pa se i moja malenkost pridružuje visokim pohvalama i preporukama, s napomenom da se ovdje ipak može doći samo s debelim svežnjem novca ili dobro pođonjenim kreditnim karticama.

Udobni interijer

U proljeće svi nešto pospremamo i čistimo -  sobe, kuhinju, ormare, ali i same sebe. Odluke da ćemo u ovoj godini biti u boljoj formi, jesti zdravije, baviti se fitnesom itd. koje smo s tako puno uvjerenja donijeli oko Nove godine, a nikad sproveli u djelo, počnu u proljeće da nas progone. Od stida što slagasmo sami sebe, a i potpomognuti sveopćom pozitivnom energijom mirisnog, sunčanog proljeća, konačno se onako truntavi i umrtvljeni od dugog zimskog sna trznemo iz letargije. Sve što mi treba je snaga volje, pomislim, samo kreni, pomislim…

Piše: Sara Krajina

Prevari me jednom, prevari me drugi put…

Provrtim po glavi vlastite fizičke (ne)aktivnosti od Nove godine do danas, pa me malo sramota. Kuhinja-kauč-krevet, pa na lijevo krug, a stalno sebi (lažno) govorim kako moram nešto poduzeti. Sjetim se i kako sam se danima šunjala oko fitnes centra, kao kakav lopov, malo radoznala, ali i malo više lijena, a sve se plašeći da će me neko uhvatiti i natjerati me da uđem unutra i vježbam… Snaga volje: nula bodova, ali opravdanja sam našla mnogobrojna - previše je hladno, prehladit ću se kad izađem vani onako znojna pa kud sam onda prispjela, a još ako skvasim kosu, otpast će mi glava sto posto itd. Rezonsko razmišljanje, potapšem samu sebe po ramenu, pa pravac nazad kući na kauč pod toplu dekicu. Onda se konačno natjeram da uđem u sportski centar jer stvarno je ni pet minuta hoda od kuće, pa ne mogu muljati da mi je daleko i nije na ruku. Ljubazno me prošetaju naokolo, svega tamo ima - volja te teretana, bazen, pilates, košarka, stoni tenis, yoga… Obuzme me ushićenje od silnog izbora jer kontam, ako mi se ne svidi jedno, uvijek mogu probati drugo, pa na putu do kuće kujem plan kojim ću redom početi s aktivnostima, da li prvo teretana pa bazen ili bazen i košarka ili… Od silnog razmišljanja dobijem psihosomatsku upalu mišića pa se sutradan probudim kao da sam stvarno vježbala u teretani barem dva sata, sasvim mi je nejasno kako… Što ti je snaga volje! I to ona da se oduprem samoj sebi.

Vježbanje na klupi

Kad sam već tako zabrljala na planu fitnesa, kontam kako to sve moram kompenzirati barem dobrom ishranom, a to mi, srećom, barem nije teško. Ide mene kuhinja, volim i povrće na živu sreću, pa polako zamijenim mesožderski nagon za onaj malo pitomiji, s više ribe i povrća. Ohrabrena da mi ova prehrambena tranzicija nije prošla tako strašno, usudim se za prvih lijepih dana čak poći u šetnju! Sva sreća pa ovdje gdje sam ima puno parkova, mogu da biram do kojeg ću šetnjom goriti kalorije. Ponovo me spopadne onaj strašni ushit, uspjela sam, velim sebi, trznula sam se i pokrenula, šetam sad skoro svaki dan do parka. I sva sretna uhvatim se prve klupe i kontam, čuj ja da nemam snagu volje, ma nemoj…

The Orange, 37 Pimlico Road, Chelsea, London SW1W 8NE, rezervacije: (+44) 0207 881 9844 ili reservations@theorange.co.uk

Ugodni gastro pub za nedjeljni ručak

Ako poželite poći na jedan nepretenciozni, relaksirajući ručak, pogotovo za vikend, onda se uputite do lijepog Pimlico Roada na Chelseaju, prošetajte pored brojnih zanimljivih prodavnica sa antikvitetima, pa negdje pri kraju bloka zgrada, u pravcu Victorije, doći ćete do gastro puba The Orange.

Piše iz Londona: Sara Krajina

Rustikalni ambijent za opuštenu atmosferu

Sama zgrada u kojoj je pub smješten nedavno je renovirana i to vrlo dobro, a pored restorana, The Orange nudi i hotelski smještaj. Ovaj moderni pub-restoran odiše svježinom, što i ne čudi s obzirom da je nov, ali prozračnost mu daju i brojni, veliki prozori, te namještaj od svijetlog, patiniranog drveta, pa je ugođaj zaista lijep. Iznenadit će vas koliko je zapravo pub velik - sastoji se od nekoliko zanimljivo raspoređenih povećih prostorija, i taman kad mislite da ste ih sve obišli, nabasate na još jednu. Relaksiranoj atmosferi dodaje i prisustvo klavira, starinski kamini te velike zelene biljke.

Nije ni čudo što je restoran odmah pronašao svoju klijentelu među šminkerima sa Chelseaja, ali i porodicama koje vole izaći na ručak za vikend, te većim grupama društva, kao što je i naše bilo. Imaju dovoljno stolova da smjeste i veće grupe, tako da naša ekipa od 9 članova nije predstavljala nikakav problem. Gastro pubovi svakako su trenutno vrlo „in” jer su lijepo uređeni i komotni (nisu poput starijih, zagušljivih i pohabanih pubova kakvi su nekad mahom svi bili), hrana im je vrlo ukusna, nalik domaćoj, a cijene dosta povoljne. The Orange svakako prednjači među gastro pubovima koje sam do sada imala priliku posjetiti.

Napomena: Hotel nudi četiri boutique sobe sa kupatilom, po cijenama od £155 odnosno £175 plus VAT (porez).

Jednostavna, „domaćinska” hrana

Hrana koju nude je „rustikalna, moderno evropska” varijanta, što znači prilično jednostavna i normalna, skoro pa „seljačka”, a ponose se činjenicom da namirnice nabavljaju od održivih izvora i sarađuju sa malim farmama i lokalnim proizvođačima.

Osnovne stvari na jelovniku su pizza sa tankom, hrskavom korom, te pečeno meso i riba. Najpopularniji artikal na meniju zasigurno je njihov „Sunday roast”, tj. nedjeljno pečenje, a budući da smo se i mi zatekli tu u nedjelju, onda smo skoro pa svi naručili upravo to jelo. Nude se piletina punjena slaninom i kaduljom, svinjetina sa sosom od šljiva ili teletina koja je odležala u marinadi 28 dana, za koju se većina nas opredjelila. Svi smo uz to dobili Yorkshire pudding (englesko tradicionalno pecivo), krompire koji su se pekli u pačjoj masnoći te povrće: poriluk u umaku od meda i timijana, mrkvu, pirjani crveni kupus i preljev. Sreća da nisam još naručila i predjelo, jer je ovo bila tako ogromna porcija da sam je jedva savladala, ali zaista je bilo vrlo ukusno.

Povoljne cijene

Naše jelo je koštalo £18.50 što i nije tako malo novca, ali ovo i jeste bilo najskuplje na jelovniku, ali i zaista veliko i dobro. Inače, predjela im koštaju od £3.50 do £10.50 (za škotske dagnje u sosu od paradajza, bijelog vina i chillija), za pizze ćete platiti oko £8.50 za malu ili £13.50 za veliku, dok su glavna jela od £12.50 (za domaće pite) do £16.50 (za stejk sa raznim prilozima). Dječije porcije koštaju upola manje od redovnih. Sve u svemu, ovo su dosta povoljne cijene za London, tj. za ovako fini gastro pub, još pogotovo na skupom Chelseaju.

Ocjena

Usluga je bila dosta dobra, premda ne i odlična jer restoran je zaista bio krcat, pa smo imali razumijevanja za osoblje koje nekad jednostavno nije stizalo na sve strane. Hranom smo svi bili zadovoljni, kao i vinom, jedino me je malo razočarao njihov espresso (prilično tanak) te limoncello kojeg je nekoliko nas naručilo za kraj - bio je mlak, a da biste doživjeli pravi okus limoncella, on mora biti izvađen iz zamrzivača, potpuno leden. No, sve u svemu, bilo nam je jako lijepo, opušteno u ovom rustikalnom ambijentu i „domaćinskoj” hrani, pa vjerujem kako ću tamo navratiti još koji put.

Napomena: Ako dolazite podzemnom željeznicom, onda izađite na stanici Sloane Square ili Victoria - The Orange se nalazi otprilike tačno na pola puta između ove dvije stanice.

Naša šarena ekipa na ručku

]]> http://gusto.ba/2010/05/14/sarin-gastro-vodic-kroz-london-the-orange/feed/ http://gusto.ba/2010/04/28/sarin-gastro-vodic-kroz-london-oxo-tower/ http://gusto.ba/2010/04/28/sarin-gastro-vodic-kroz-london-oxo-tower/#comments Wed, 28 Apr 2010 06:00:07 +0000 Sara http://gusto.ba/2010/04/28/sarin-gastro-vodic-kroz-london-oxo-tower/

Oxo Tower Wharf, Barge House Street, South Bank, London SE1 9PH, rezervacije: (+44) 0207 803 3888 ili oxo.reservations@harveynichols.com

Restoran sa najboljim pogledom u Londonu!

Od svih londonskih restorana u kojima sam bila, ovaj je najimpresivniji, odmah da kažem. Kao prvo, lokacija - smješten je na obali rijeke Temze na South Banku, u blizini Tate Modern galerije, u Oxo tornju, i to na njegovom 8. katu. Samim tim, pogled na London je apsolutno spektakularan: s te visine, pogotovo u noćnim satima kada se upale ulični „fenjeri”, London izgleda čarobno, naprosto bajkovito. Kao drugo, hrana: neodoljivo ukusna! Kao treće, veže me za ovo mjesto jedan poseban trenutak u životu: jedno važno pitanje i jedan prsten, najblistaviji od svih…

Piše iz Londona: Sara Krajina

London na dlanu

Pogled je zaista prvi razlog zbog kojeg svi vole ovo mjesto. Lijepo je i po danu i navečer, i u brasserie dijelu gdje ljudi navrate da nešto gricnu za ručak, i u restoranskom dijelu u kojem je i moja malenkost bila na raskošnoj večeri, a posebno je lijepo sjediti uz prozor (sjedila tu!) ili na terasi (izlazila na terasu svako malo na zrak, cigaru i pogled!), ako to vremenske prilike dopuštaju. London vam se sa Oxo tornja naprosto prospe po dlanu, njegovi mostovi, katedrala St. Paul’s… predivno! Posebno je lijepo kad (kao ja) ni ne slutite kamo vas vode, a završite na ovako senzacionalnom mjestu, a niti zašto vas tamo vode… Šta god slavili, ili, samo došli tamo na večeru, iskustvo je nezaboravno!

Spektakularan pogled na London iz restorana

Hrana koja budi pjesničke osjećaje

Stigli smo u restoran sa popriličnim zakašnjenjem (mea ženska-nikad-se-spremiti culpa), pa smo se brinuli da ćemo ostati bez rezervacije, no, ljubazni kakvi jesu tamo, smireno su nas smjestili za bar i rekli nam da malo sačekamo te da budemo bez brige, smjestit će nas za naš sto čim prije. Za barom nas je poslužio vrlo fini, kulturni barmen koji je ljubazno porazgovarao s nama, obavijestio nas da se može izaći na terasu da se puši, te nam spremio piće: mome kompanjonu neki fini, vrlo stari viski, a meni jedan moderni, fantastični koktel. I zaista, ni 15 minuta kasnije naš sto već je bio spreman!

Jelovnik u ovom čudesnom restoranu je fina mješavina modernog britanskog sa evropskim uticajem i tradicionalnog francuskog, meni najdražeg. Fokus je na sezonski najsvježijim sastojcima, a kuhar je očigledno svojevrstan mag, jer sve što sam zagrizla, bilo je poput najljepše balade - profinjeno, suptilno, a s toliko puno osjećaja! Predjelo od toplog foie grasa sa Calvadosom od jabuke i pralinama od đumbira, soli i bibera naprosto se topilo u ustima, a glavno jelo od pačjih prsa pečenih u medu sa tarte Tatinom od luka i foie grasom (nezasitna!) skoro pa me je bacilo u trans od miline! Sve smo ovo zalijevali predivnim francuskim crvenim vinom, jednim od 800 sa liste, a po detaljnoj preporuci uslužnog sommeliera. Da sam mogla, i za desert bih vjerovatno odabrala foie gras, ali ipak sam naručila tek „obični” brulee od cimeta i šljiva.

Restoran u staklu i terasa

Cijene hrane su primjerene kvaliteti, pa su više od londonskog prosjeka: moje predjelo je koštalo £17, a glavno jelo £25,50. U prosjeku, računajte da ćete na večeru potrošiti cca £60 po osobi, a vino ćete platiti dodatno. Ovo nisu cijene za svaki dan, ali ako vam se pruži prilika i možete si to priuštiti, toplo preporučujem da se baš u Oxo restoranu rastanete od pameti (i £60 po osobi) i uživate u neviđenim delicijama!

Napomena: Restoran nudi i „tasting menu” od 5 slijedova jela koji je kreirao njihov glavni chef Jeremy Bloor, a koji košta £120 po osobi.

Ocjena

Usluga je također bila kvalitetna, malo je reći. Jesam, doduše, imala malu zamjerku što nisu obratili pažnju na taj naš specijalni, intimni trenutak i na neki način je ispoštovali - napravili su se da ne vide, po engleski. Da su još i to odradili kako treba, moja bi ocjena za njih bila čista desetka, ovako dobivaju solidnu devetku.

U svakom slučaju, bilo da se po lijepom danu šetate popularnim South Bankom i odlučite ručati tamo, ili da se opredijelite na pravu, romantičnu večeru, ovo mjesto ne samo da vas neće razočarati, već ćete izaći od tamo zadovoljne i duše i tijela! Preporučujem visoko ovo mjesto, jedino ako patite od vertiga ali ipak vam se sviđa ova cijela priča, onda nemojte sjediti blizu prozora i mirna Bosna!

Napomena: Ako dolazite podzemnom željeznicom, najbliža stanica je Waterloo, 5-10 minuta šetnje.

Vaša urednica na terasi Oxo restorana, a vitar puše...