Kad za Božić čuješ prva zvona…

6906469-christmas-bells

Svaki decembar je lijep i čaroban na svoj način, barem onima koji ga vole. Šuškanje lišća pod nogama zamijenila sam ostavljanjem stopa u snijegu, a želje su mi se svele na bjelinu.

Piše: Dragana Nižić

I ja sanjam jedan bijeli Božić. Svake godine. I dok tako sanjam, mislim da nikad nisam sretnija nego baš u ovo predblagdansko vrijeme. Advent je slatka bajka. Ispunjen je iščekivanjem, pripremama i radošću. Prvi nam stiže Sv.Nikola, zaštitnik djece i pomoraca, koji dobroj djeci nosi darove, a onima koji i nisu bili baš dobri te godine šibe. Iskreno, za svih ovih godina nisam nikad naišla na te šibe, ali znam kako izgledaju. Običaj je da navečer očistimo svoje cipele i stavimo ih na prozor, pa ujutro s uzbuđenjem čekamo da vidimo šta se u njima krije. E sad, to uglavnom rade djeca, ali kako smo svi mi nečije dijete, nema razloga da ja i ove godine ne očistim svoju čizmicu i stavim je na prozor kod mame. Sv. Nikola me uvijek nekako pronađe na toj staroj adresi…

U Adventu ulice blistaju, ukrasi na njima čekaju noć da bljesnu, ja već slušam prigodne zarazne pjesmice, kupujem ukrasni papir i motam prve darove. Mnogo nas je u obitelji i svatko se obraduje nekoj sitnici. A mene raduje pomisao da nas je tako mnogo. S godinama shvatim kako treba vremena da postanemo obitelj sa nekim ljudima, onima koje smo dobili spletom okolnosti, onima koje želimo u svom životu i onima koji su tu od početka. Danas, nakon zajedničkih podnošenja svih nedaća i dijeljenja sreće, mnogo padova i uspjeha obitelj smo. A to je ono što čini Božić.

Božić je i čekanje prijatelja koji dolaze kući, čaša crnog vina, sreća zajedništva, čestitke ispisane rukom koje nalazim u sandučiću. Božić su i mamini kolači bez čijih mirisa ni dom nije dom, posađena pšenica sa svijećama koje palimo, prizivamo obilje u sljedećoj godini i zahvaljujemo se na svemu što nam je dano. Božić je i otvaranje pažljivo zapakiranih ukrasa koje čuvam cijele godine, koji su kod mene dugo, ali im se obradujem kad ih vidim, jer ih nekako i zaboravim. U društvu lampica, snjegovića, Djeda Mrazova i ostalih naš stan postaje ljepši. Božić je i moje zapomaganje kako ću sve stići, neka slatka frka po kući, prozori koje čistim kako bi po njima pjenom napravili snijeg dok nam onaj pravi ne dođe. Božić je mnogo toga. Ali, u prvom redu puno ljubavi.

Bez nje, ako je čovjek nema, ako joj ne teži, ne nada joj se, ne traži je i daje, nema topline oko srca. Za Božić želim reći kako volim i kako sam voljena. Želim poslati svoje poljupce pahuljama pa neka ih odnesu na obraze. Neki poljupci će letjeti i u nebo. A neke će i meni nebo poslati. To znam. Pa zato koliko god drugačiji bio, neka nam je sretan i ovaj Božić!

“..Kad za Božić čuješ prva zvona,

to je ljubav naša

to je ona, što je došla

da nas pjesmom počasti.

Pjesmom punom lijepih uspomena,

za dva srca meka potrošena

nek’ te ovaj Božić na nas podsjeti.

Svi će anđeli i svi će sveci

pjevat pjesmu, ti je samo reci

i poželi Božić bijeli

neka bude za tebe.”

Dalmatino

Podijeli:
  • Facebook
  • Digg
  • Google
  • E-mail this story to a friend!
  • Technorati

Ostavi komentar

Morate biti prijavljeni da ostavite komentar.

Gusto TV

Newsletter

Upišite se u naš Newsletter i budite uvijek obaviješteni o novim aktuelnostima na vrijeme!

Oglasi

Oglasi

  • Oglasavajte se