Divno je biti nekome nešto

valentines-day-can

Piše: Dragana Nižić

Sve je u znaku zaljubljenih. Iz izloga nas mame čestitke sa slatkim porukama, primamljivi aranžmani pozivaju da ih se nekome daruje, a cijela srcolika atmosfera toliko se zahuktala da mi se čini kako je 14. februar datum kojeg je jednostavno nemoguće preskočiti. Ja ga u principu ne preskačem, nije da sam luda za svim tim ljubavnim kaosom, ali mi ni ne smeta. Imam kalup u obliku srca i pečem nam kolač. Ostavljam poruku uz njega. Očekujem neki poklončić. Slušam ljubavne pjesme. Znam, znam, većina će reći kako bi ljubav trebalo pokazivati svaki dan, slažem se. Ali, isto tako lijepo je kad već imamo svakojake dane za ovo, dane za ono, imati i dan kada se slavi ljubav. Možda nekome to izgleda patetično, ali zar nije svaka ljubavna priča uistinu neponovljiva, drugačija, sretna, tužna, dirljiva i uvijek nekako neispričana do kraja? Ovdje se sjetim, simpatičnih školskih radova na temu Šta je to ljubav i moje muke i težnje da odgovorim na pitanje na koje stoljećima pokušavaju odgovoriti umjetnici, znanstvenici, boemi. Valjda čitav život tražimo neke odgovore. A onda sasvim slučajno naletih na dječje odgovore koji su me iskreno nasmijali:

*Mislim, ljubav je srce i da se želiš oženit’! Ja ću se oženit’ za Petra, on se ljepo obuče! (Lora, 5 god.)

*Za mene je ljubav cura. Mi ljubav imamo u srcu i osjetimo je. (Filip, 5 god.)

*Baka mene voli, mama voli mene, tata voli mene. (Lovro, 4 god.)

*Ljubav u srcu osjećamo tako što srce udara u kožu i kosti i čuješ ga rukom. (Danijel, 4 god.)

I neka sad netko kaže kako ljubav nije sve to zajedno! Iako iz dječje perspektive stvari izgledaju puno, puno jednostavnije, a s godinama svi to naučimo na svojoj koži, lijepo se prisjetiti jednostavnosti koju ljubav u početku nosi. Sve ja lagano, neopterećeno, nema milion kako i zašto, nema ti si meni ovo, ja sam tebi ono, nema gdje ćeš, nema nemoj, nema ne dam, puno je toga „nema.” A kako živimo u svijetu gdje su emocije skoro prešutno sramotna stvar, rijetko imamo želje i snage sjetiti se zašto nekoga volimo. Jer, naučili smo na tom slatkom i trnovitom putu da ništa čovjeku nije lako. Puno smo plakali, tražili, obećavali, gubili, ustajali, završavali i opet iznova počinjali, pa ćemo sad zatrpani računima, obavezama, manjkom interesa, strkom oko posla, reći: Ljubav, ma ljubav je precijenjena! Jeste, istina je da sve ljubavne priče nemaju sretan kraj, ali šta nam to ostaje ako ne volimo, ako nikada ne pokušamo? I zato…

„…divno je biti, nekome nešto

divno je biti, tebi sve,

ljubomorno čuvam

ove nježne sate

da me uvijek prate

dok nisam tu.”

Podijeli:
  • Facebook
  • Digg
  • Google
  • E-mail this story to a friend!
  • Technorati

Ostavi komentar

Morate biti prijavljeni da ostavite komentar.

Gusto TV

Newsletter

Upišite se u naš Newsletter i budite uvijek obaviješteni o novim aktuelnostima na vrijeme!

Oglasi

Oglasi

  • Oglasavajte se