Alija Dolovac: BiH ima sve uslove za odličan med

p9170468_opt

Alija Dolovac, 83-godišnji inženjer geodezije iz Sarajeva, pčelar je sa dugogodišnjim iskustvom, a autor je i tri knjige o pčelarstvu. Za Gusto govori o svojim počecima, pčelama, medu, ali i o važnosti pčela za čovječanstvo.
Razgovarao i foto: Adnan Učambarlić

Kako je došlo do toga da se počnete baviti pčelarstvom?

Rođen sam u selu Drinsko, 4 kilometra od Višegrada, gdje su i moji pradjedovi držali pčele. Uz roditelje sam gledao kako se radi i pomagao im, ali ne može se reći da sam se bavio, jer sam bio mali. Kada sam zaista počeo da se bavim pčelarstvom, nakon tehničke škole u Sarajevu, vidio sam da zapravo ne znam ništa. Već je 35 godina kako se bavim pčelarstvom. Imam pčelinjak na Emerovicama kod Faletića, a napravljen je po svim uzusima pčelarstva.
Kada sam dublje zagazio u pčelarstvo, počeo sam i da ga istražujem. Postoji niz košnica i svi hvale druge. Međutim, nije važno kakva je košnica, već kakva je paša. Ako nema paše, košnica može biti i zlatna, ali neće biti meda. Sve ovisi od pčelinje paše i samog pčelara. Mene su čak i napali na jednom predavanju, ali ja samo govorim iz svog iskustva i onoga što je nauka potvrdila. Strašno mi smeta kada neki naš pčelar nešto objavi i kaže „moj način pčelarenja”. To ne postoji. Svi se mi bavimo naučnim pčelarstvom, odnosno onim što je nauka otkrila, a praksa prihvatila kao kvalitetno. Hoće li neko prići s jedne strane košnice ili druge, to je nebitno. Mene je uvrijedilo kada su u jednom listu napisali „način pčelarenja Alije Dolovca”. Nije to moj način, ja sam koristio svu moguću svjetsku literaturu kako bih napisao knjigu i držim se toga.

Šta je potrebno da bi neko počeo sa pčelarenjem?

Najbitnija je ljubav. Treba voljeti životinje. Nakon toga, budući da pčelinji ubodi mogu biti veoma opasni, čovjek se treba ispitati da li je osjetljiv na njihov otrov. Ako jeste, ne smije se baviti pčelarstvom, jer ni najbolja oprema ne može spriječiti slučajni ubod. Najopasniji je ubod pčele u oko. Ukoliko vas pčela ubode u oko, sigurno ćete oslijepiti. Srećom, ljudi imaju takve reflekse da odmah zatvore oko čim mu se nešto približi, a pčeli treba vremena da se pripremi za ubod te se to jako rijetko dešava. Inače, pčele idu baš prema očima, budući da su svijetle, a one vole svjetlije stvari.

Važno je imati i pašu za pčele te da se ona nalazi van grada, kako ne bi došlo do slučajnih incidenata. Pčele imaju svoje stražarice koje čuvaju košnice i odmah napadaju. Pogotovo ako pravite nagle pokrete. Budući da njihov otrov ima specifičan miris, a pčele imaju veoma razvijeno čulo mirisa, odmah dolazi i ostatak košnice u odbranu i napadaju na isto mjesto uboda. To je nevjerovatna stvar.

Što se tiče košnica, treba početi sa najmanje tri košnice. Nevjerovatno je kolike razlike mogu biti u prinosima. Jedna može da ne dadne ništa, a druga pet kilograma, a treća čak 30 kilograma. Sudeći po paši u BiH, ne bi trebalo na jednom mjestu držati više od 50 košnica. Jednostavno, u krugu koliki pčele obilaze, ne može biti dovoljno paše za više košnica. Pčele ne mogu ni živjeti od samo jedne monokulture. To bi bilo isto kao da mi jedemo samo hljeb. Također, tu je i veliki problem pesticida na koje su one preosjetljive.

Je li pčelarstvo skup hobi?

Košnica sama od sebe nije skupa. Kompletna košta između 80 i 100 KM, ali treba imati i svoje imanje te treba napraviti i postolja za košnice. Ona su malo skuplja, jer moraju izdržati težinu pune košnice. Oprema također nije previše skupa, a bez obzira koliko košnica imali, morate imati vrcarku i zaštitnu opremu. Prva ulaganja jesu malo znatnija, ali se kasnije isplate. Nauka je pokazala kako je sve ispod 20 košnica nerentabilno. Sve ispod se drži samo iz vlastitog užitka i potreba.

Vi ste i autor tri knjige o pčelarstvu?

Godine 1997. sam objavio prvu knjigu. Pripremao sam je u ratu, tako da sam je odmah mogao izdati. Tada ni Beograd ni Zagreb nisu imali nijednu knjigu o pčelarstvu. Knjiga se zvala „Pčelarski priručnik” i bila je namijenjena pčelarima početnicima. Budući da nije bilo nikakve druge literature o pčelarstvu, prošla je jako dobro. Za tri godine se prodao kompletan tiraž od dvije hiljade primjeraka. Knjiga je korištena kao obavezna literatura na fakultetima u Srbiji i Hrvatskoj, a jedan profesor pčelarstva sa beogradskog univerziteta je rekao kako je to najbolja knjiga koja je ikada napisana za pčelare.

Nakon toga sam četiri godine pisao knjigu „Savremeno pčelarstvo: Nauka i praksa”. Tu knjigu su proglasili „enciklopedijom pčelarstva”. Koliko znam, nijedna knjiga o pčelarstvu još nije nigdje u svijetu proglašena enciklopedijom. Ipak, enciklopediju treba da piše tim stručnjaka, a ja sam samo jedan čovjek. Završio sam i rad na knjizi „Historija pčelarstva Bosne i Hercegovine”, nedostaje mi još samo jedna recenzija, koja će uskoro biti gotova, te bi se knjiga mogla štampati za nekih mjesec dana. Ukoliko pronađem izdavača.

Kako se zapravo odvija proces nastanka meda?

To je za naš pojam u biti vrlo jednostavno. Pčele prikupljaju nektar i nose ga u košnicu. Za sebe uzimaju taman onoliko koliko im treba da održe energiju. Na putu do košnice, ona njega oplemenjuje. U košnici predaje nektar sestrama, a one ga odlažu u sač. Budući da u nektaru ima dosta vode, i do 60 do 80 posto, one ga prenose iz ćelije u ćeliju, kako bi voda isparila. Nakon isparenja i oplemenjavanja, od nektara nastaje med.

Koriste li se različite vrste pčela u proizvodnji meda?

Ne. Nauka je utvrdila da postoje samo četiri vrste tzv. medonosnih pčela. Postoji oko 20 hiljada vrsta pčela, ali su to uglavnom pčele samice, koje ne donose med. Proizvode ga samo za svoje održavanje, ali su to male, male količine. U Evropi se uglavnom koristi evropska tamna pčela. U Italiji postoji žuta, a od Slovenije pa do grčke granice se uglavnom koristi slovenačka pčela, koja se smatra najboljom.

Na koji način pčelari proizvode med od neke tačno određene vrste bilja?

To zavisi uglavnom da li se radi o monokulturama ili različitim biljkama. Kod nas se uglavnom radi o nekim sortnim medovima, budući da nemamo velikih plantaža.

Pored meda, koji su još zdravi pčelinji proizvodi?

Pčele sa bilja prikupljaju polen. On je neophodan i za pčele i za ljudsko zdravlje. Pčele kada hrane svoje mlade, miješaju med, polen i vodu. Tako se hrane buduće radilice. Kada žele da proizvedu maticu, onda hrane isključivo matičnom mliječi. Zato matica za 16 dana izraste duplo veća nego pčela za 21 dan. Ljudi smiju uzimati samo veoma male količine matične mliječi. Takvu materiju industrija ne može proizvesti. Pored toga, tu je i pčelinji vosak, a koristan je i otrov pčele. Smatra se da pčelari, koji se time bave od malih nogu, ne mogu oboliti od kostobolja. Pčelinji otrov razrjeđuje krv i poboljšava cirkulaciju.

Evropa je shvatila da mi trenutno imamo najbolji med, možda i na svijetu. Mi nemamo fabrika, nemamo zagađivača, naša priroda je perfektna. Imamo svo medonosno bilje, šume i vodu. Sve što je neophodno za zdrav život. Iz takve zdrave sredine, normalno je da imamo i zdrav med. Imamo perspektivu da se barem preko meda probijemo u svijet.

Neki savjet za kraj?

Savjetovao bih majkama da uvijek imaju propolis i med uz sebe te da se što više informišu o zdravim učincima meda. Med treba uvijek uzimati. On spada u prehrambene proizvode i prvi je na ljestvici. Medicinski stručnjaci smatraju da je ljekovita vrijednost meda daleko veća od prehrambene.
Nestanak pčela ugrozio bi čitavo čovječanstvo. Zbog toga razvijene zemlje daju visoke poticaje pčelarima da i dalje njeguju i uzgajaju pčele. Svjetski naučnici čine velike napore kako bi razvili i unaprijedili pčelarstvo, pogotovo u otkrivanju novih lijekova za pčele.

Podijeli:
  • Facebook
  • Digg
  • Google
  • E-mail this story to a friend!
  • Technorati

Ostavi komentar

Morate biti prijavljeni da ostavite komentar.

Gusto TV

Newsletter

Upišite se u naš Newsletter i budite uvijek obaviješteni o novim aktuelnostima na vrijeme!

Oglasi

Oglasi

  • Oglasavajte se