Vesna Andree Zaimović, urednica

vesna

Sreću trebamo sami stvarati

Vesna Andree Zaimović je svoju medijsku karijeru započela prije dvadeset godina u redakciji ozbiljne muzike na tadašnjoj TV Sarajevo. Javnosti je postala poznata kao urednica i voditeljica dječje emisije Satričići, koja se do samog rata emitirala na TV SA3. U ratu je Vesna nastavila djelovati u medijima, a intenzivno se bavi i stručnim usavršavanjem na polju etnomuzikologije. Nakon rata postaje rukovodilac muzičkog programa na BH Radiju 1, te urednica projekta BH Eurosong. Vesna je prije dvije godine, nakon što je rodila svoje treće dijete, odlučila sporazumno raskinuti radni odnos na BHRT-u, nakon čega je ušla u privatne poslove. Od tada radi kao PR konsultantica za područje show biznisa, uređuje web portal www.radiosarajevo.ba i, kako kaže, živi život punim plućima.

Razgovarala: Sara Krajina

Foto: Nedim Omeragić

Vi ste lijepi primjer uspješne i vrlo aktivne mlade žene koja svakodnevno žonglira sa brojnim poslovnim i obiteljskim obavezama, uz troje male djece. Kako to funkcionira - uz pomoć vojnički preciznog rasporeda ili sa dosta improvizacije?

- Svaka je žena lijep primjer za sebe i tu ne treba nekoga posebno izdvajati. Možda je po prirodi posla moj život javnosti izloženiji, ali ja ne poznajem ženu koja neće dati sve od sebe da život oko sebe uredi na najbolji mogući način. Kod mene funkcionira kombinacija dobre organizacije i improvizacije. Da nema improvizacije i ad hoc rješenja, svaki dan bi nam bio isti i bilo bi to poprilično dosadno i predvidivo. Zahvaljujući improvizaciji mi nismo mašine, nego ljudi od krvi i mesa. S druge strane, dobra organizacija i planiranje olakšavaju nam svakodnevnu rutinu i daju mogućnost da tu i tamo ukrademo malo slobodnog vremena.

Kažu da je dijete slavuj u kući, a kako vi pored vaša tri raspjevana slavuja uspijevate sabrati misli? Zaželite li se tišine?

- Da i to veoma često. Ono što mi najčešće nedostaje je tišina u kojoj mogu slušati muziku. Naime, kao muzičar sam odavno naučila lekciju da svojim muzičkim ukusom ne smijem opteraćivati druge i nametati ga. Zato svoju muziku slušam u samoći i miru. Kada imate malu djecu, takvi su trenuci stvarno rijetki. Ponekad ih ukradem dok peglam - zatvorim se u sobu, uključim muziku i otplovim, a istovremeno se redaju ispeglane košulje. Mada često pomislim da nema ljepšeg zvuka od dječjeg žamora.

Ko se brine o kućanskim poslovima? Pomaže li muž ili možda imate neku pomoć, spremačicu?

- Radnim danima imam pomoć u vidu osobe koja se brine o najmlađem djetetu a, dok ono spava, obavi najnužnije kućanske poslove. Što se tiče supruga, on pomogne koliko stigne, s obzirom da na poslu provede mnogo više vremena nego ja. Snalazim se i nisam pretjerano zahtjevna kada je u pitanju red u kući. Poznajem neke žene koje misle da drugi ljudi ne mogu kućanske poslove obaviti tako dobro kao one, pa tako sebe zatrpaju obavezama do iznemoglosti. Ponekad je dobro zažmiriti na jedno oko, praviti se da ne vidimo da baš sve stvari nisu na svom mjestu ili da nam iz nekog ćoška već danima viri paučina.

Volite li i zapravo stignete li kuhati i otići na pijacu?

- Obožavam kuhati, to mi je jedan od najdražih kućanskih poslova. Nažalost ne stignem se pravom kuhanju posvetiti svaki dan, jer pod pravim kuhanjem ne smatram staviti špagete u vodu i preliti ih kupovnim sosom. Mada se i u radne dane trudim da se na trpezi nađe kvalitetna hrana. Koristim vikende da okupim obitelj za stolom i spremim nešto dobro. Volim odlaske na pijacu, no kada je nabavka u pitanju tu se trudim da budem organizirana. Nisam u mogućnosti svaki dan kupovati, tako da tu aktivnost planiram. Na taj način štedim vrijeme i novac. S obzirom da je naša obitelj velika, moji se odlasci na pijacu završe kilogramima i kilogramima svježih namirnica. Među njima su najvažniji krompir, mrkva, jabuke i narandže i mirna sam kada toga ima u kući.

Vrlo ste angažirani i u školi koju pohađaju dvoje vaše djece u smislu da nastojite poboljšati kvalitetu užine koju djeca dobivaju u školi. O čemu se tu radi, šta vas je nagnalo da se uključite i ima li napretka?  uzina

- Niko nam neće pomoći dok sami sebi ne pomognemo - to je bio razlog što sam se uključila u rad Vijeća roditelja. Mislim da roditelji svojim konstruktivnim prijedlozima mogu u velikoj mjeri unaprijediti rad škole i olakšati višesatni boravak u toj ustanovi i djeci i uposlenicima. Desilo se da su jednom prilikom učiteljice pozvale nas nekoliko roditelja na sastanak povodom školske kuhinje, htjeli su čuti naše komentare i želje. Naša djeca svakog radnog dana užinaju i ručaju u školi, a neki i doručkuju. To je, dakle, oko 70 posto hrane koje unesu u toku dana. Zato je veoma bitno kakve je kvalitete i sastava. Prva izmjena se odnosila na kruh - umjesto bijelog, izborili smo se da djeca svakodnevno dobijaju crni. Također, umjesto kolača za desert, izglasali smo voće. Te dvije male izmjene uklopile su se u budžet, djeca su ih prihvatila, a dugoročno znače više zdravlja. Naredni koraci odnosili su se na izmjene u jelovniku. Izbacili smo salamu, kobasica i pileću jetricu, u korist pure, graha, kupusa i, nećete vjerovati - kljukuše. Pokazalo se da je djeca obožavaju, a radi se o jednostavnom narodnom jelu koje je izbalansirano, hranjivo i jeftino. Moram reći da smo od strane škole, kao i gospođe koja drži školsku kuhinju, dobili maksimalnu podršku.

Mislite li da bi se ova inicijativa mogla proširiti i na ostale škole u gradu i šire, kako bi djeca općenito jela zdraviju hranu? Imate li ikakvu vanjsku podršku, u smisli vlasti?

- Mislim da bi o ovome zaista trebalo razmišljati na širem nivou. Protivnici promjena najčešće navode dva argumenta, od kojih su oba pogrešna. Prvi je da za kvalitetne izmjene jelovnika nema sredstava. Nije istina da je zdrava hrana skuplja. U zdravu hranu spadaju i obična, narodna jela, no bitno je da su pripremljena na zdrav način. Drugi pogrešan argument je „djeca to ne vole”. To može važiti u prvih sedam dana, ali nakon toga će djeca jesti ono što jedu ostali - to su pokazala i naša iskustva u osnovnoj školi. Ja još uvijek ne mogu se načudim kako to da djeca u vrtićima jedu salamu i paštetu - to je odraz ili potpunog nemara ili potpunog odsustva elementarne „nutricionističke pismenosti” od strane odgovornih. Iz tog razloga ohrabruje inicijativa grupe roditelja da se u vrtićima JU Djeca Sarajeva izvrši nezavisna nutricionistička kontrola i korekcija jelovnika.

Pored svih ovih aktivnosti, a s obzirom i da vam je muž veoma zaposlen, koliko je moguće pronaći vremena samo za vas dvoje? Da li se tu i tamo iskradete na neku romantičnu večeru ili šetnju, bez djece?

- Nastojimo. Zajedno izađemo u prosjeku jednom ili dva puta mjesečno, mada prirodom posla često izlazimo i odvojeno. Kod mene se to odnosi na pozorište, koncerte, neke događaje, a kod Senada na poslovne večere i nogomet.

Bliži se Valentinovo, planirate li neki poseban izlazak s mužem? Tj, da li uopće obilježavate ovaj dan, razmjenjujete poklone i slično? Kakav vas poklon može najviše obradovati?

- Ne obilježavamo Valentinovo jer smo oboje svjesni da se radi o prazniku koji je isfabriciran iz komercijalnih pobuda. Postoji toliko drugih načina i povoda da nekome izjavite ljubav, ali u suštini to bi trebalo biti spontano, a ne obavezujuće nekim datumom. Iz sličnih razloga ne volim ni proslavljanje 8. marta, jer je taj praznik prerastao u obavezu djece i muškaraca da „nešto” poklone ženi. Ako me pitate koji me je poklon u zadnje vrijeme iskreno obradovao, reći ću da su to bile klizaljke, s obzirom da je klizanje naša porodična strast. Također me nedavno oduševio „porodični” poklon mog supruga - kućna pekara, tj. pekač kruha. Od tada skoro da i ne kupujemo industrijski kruh, stvarno se pokazao kao idealan kuhinjski aparat.

radio-sarajevoPo struci ste muzikolog, nađe li se vremena i za muziku?

- Imam sreću da radim na poslu koji me potpuno ispunjava, a u isto vrijeme je u velikoj mjeri vezan uz muziku. Radio Sarajevo 90,2 je već postao poznat kao program sa rafiniranim i specifičnim izborom muzike bez kompromisa prema populističkom ukusu, sve zahvaljujući muzičkim urednicima Dini Ćatoviću i Elvisu J. Kurtoviću. Meni je zadovoljstvo biti sudionik takvog projekta. Po struci sam muzikolog i svu svoju dosadašnju karijeru sam bila vezana za muziku u medijima. Dvije decenije medijskog iskustva mi pomaže u onome čime se danas bavim, ali zahvaljujući muzičkom backgroundu mislim da mi nikada neće biti dosadno.

Život vam zasigurno nije dosadan, ali tempo mu je prilično zahtjevan. Vidite li se u budućnosti u nekom ležernijem izdanju, s manje posla a više slobodnog vremena za neke hobije i mala lična zadovoljstva? Koji je plan za dalje?

- Kako djeca postaju odraslija, slobodnog vremena je ipak više. Moja velika želja su daleka putovanja, a sada polako dolazi vrijeme za to. I mada se možda na prvi pogled ne čini, ja mislim da u mom životu ipak ima ležernosti i ne osjećam da sam pod nekom presijom.

S obzirom na vaše iskustvo i na teška vremena u kojima živimo, šta ćete savjetovati svojoj kćeri? Vrijedi li jednoj ženi u našem okruženju uopće biti ambiciozna, imati ideale ili je možda pametnije (ili makar lakše) težiti jednostavnijem, više „prosječnom” življenju?

- Najvažnije je umjeti pronaći sreću. Razni ljudi sreću spoznaju u raznim domenima - neko u idealima, neko u ostvarenim ambicijama, neko u kuhinji, neko okružen porodicom, neko u novom paru cipela… Recepta za sreću nema, ali ima univerzalan savjet da na sreću ne trebamo čekati, već je trebamo stvarati.

Podijeli:
  • Facebook
  • Digg
  • Google
  • E-mail this story to a friend!
  • Technorati

Ostavi komentar

Morate biti prijavljeni da ostavite komentar.

Gusto TV

Newsletter

Upišite se u naš Newsletter i budite uvijek obaviješteni o novim aktuelnostima na vrijeme!

Oglasi

Oglasi

  • Oglasavajte se